Razgovori između Beograda i Prištine dotiču se dosta ozbiljnih pitanja, međutim malo je verovatno da će dijalog dovesti do potrebnog sporazuma, tvrdi Danijel Server, ekspert za Balkan i profesor međunarodnih studija na Univerzitetu Džons Hopkins. Koleginica Jela Defrančeski zamolila je uglednog analitičara da objasni razloge svoje skepse.
Dogovor je, pre svega, nemoguć zbog odsustva bilo kakvih dodirnih tačaka u polaznim stavovima Prištine i Beograda, kaže Server. Priština polazi od činjenice da je proglasila nezavisnost koju priznaje prilično veliki broj zemalja u svetu, uključujući 22 zemlje članice Evropske unije i vodeću silu u svetu, SAD. A platforma za Kosovo koalicione vlade Srbije i predsednika Tomislava Nikolića, polazi od težnje Beograda da zadrži suverenitet nad Kosovom i omogući sistem u kojem bi kosovski Srbi imali odvojenu upravu, dodaje Server.
“Ideja o asocijaciji opština na severu Kosova predviđena je u Ahtisarijevom planu, u kojem su tačno navedene funkcije te asocijacije, od kojih su neke administrativne. Međutim, srpska strana traži mnogo više od toga. Ona traži uspostavljanje srpske policije I srpskih sudova, što je neostvarivo. Nigde, pa ni na Kosovu ne mogu da funkcionišu dva odvojena pravna sistema. Pored toga, Beograd ne može da traži privilegije iz Ahtisarijevog plana, a da ne ispuni njegove obaveze, odnosno prethodno ne prizna nezavisnost Kosova.”
Na pitanje o mogućem pripajanju severnog dela Kosova Srbiji, naš sagovornik je još jednom podsetio da promenu granice mogu da vrše isključivo suverene države. Uslov za takav dogovor i u ovom slučaju je priznanje suvereniteta Kosova. Server nastavlja:
“Ne postoji jednostrana razmena teritorija. Očigledno je da bi predaja severnog dela Kosova Srbiji, iziskivala ustupanje pretežno albanskog Preševa, Kosovu. Međutim, ja ne znam nikoga u Beogradu ko bi pristao na to. Dakle, samo suverene zemlje mogu da menjaju svoje granice, a drugi uslov je faktička razmena teritorija. U slučaju da to postignu, dve strane bi još morale da objasne međunarodnoj zajednici na koji će način obezbediti da susedne Makedonija i Bosna i Hercegovina sačuvaju stabilnost. ”
Navedene okolnosti otežavaju pregovaračku poziciju srpskog premijera Ivice Dačića, tvrdi naš sagovornik.
“Predsednik je premijeru predao “vruć krompir,” odnosno mandat zarctan u Platformi, koji on jednostavno ne može da sprovede. Zadatak je nemoguće ispuniti jer se u Platformi ponovo ističe suverenitet Srbije nad Kosovom. Dačić je verovatno veoma zabrinut, jer se nalazi u procepu. Ukoliko sa Prištinom postigne sporazum koji bi na bilo koji način označavao priznavanje nezavisnosti Kosova, naći će se u situaciju koja mu ne odgovara. A ne odgovara mu ni situacija u kojoj nije postigao nikakav dogovor. Drugim rečima, u oba slučaja je gubitnik.”
Naš sagovornik priznaje da je postignut određeni napredak u dijalogu između Beograda i Prištine, pre svega zato što se odvija na tako visokom nivou. Međutim, postizanje stvarnog dogovora, kako je rekao, iziskuje dodatni, “džinovski pomak.”
Dogovor je, pre svega, nemoguć zbog odsustva bilo kakvih dodirnih tačaka u polaznim stavovima Prištine i Beograda, kaže Server. Priština polazi od činjenice da je proglasila nezavisnost koju priznaje prilično veliki broj zemalja u svetu, uključujući 22 zemlje članice Evropske unije i vodeću silu u svetu, SAD. A platforma za Kosovo koalicione vlade Srbije i predsednika Tomislava Nikolića, polazi od težnje Beograda da zadrži suverenitet nad Kosovom i omogući sistem u kojem bi kosovski Srbi imali odvojenu upravu, dodaje Server.
“Ideja o asocijaciji opština na severu Kosova predviđena je u Ahtisarijevom planu, u kojem su tačno navedene funkcije te asocijacije, od kojih su neke administrativne. Međutim, srpska strana traži mnogo više od toga. Ona traži uspostavljanje srpske policije I srpskih sudova, što je neostvarivo. Nigde, pa ni na Kosovu ne mogu da funkcionišu dva odvojena pravna sistema. Pored toga, Beograd ne može da traži privilegije iz Ahtisarijevog plana, a da ne ispuni njegove obaveze, odnosno prethodno ne prizna nezavisnost Kosova.”
Na pitanje o mogućem pripajanju severnog dela Kosova Srbiji, naš sagovornik je još jednom podsetio da promenu granice mogu da vrše isključivo suverene države. Uslov za takav dogovor i u ovom slučaju je priznanje suvereniteta Kosova. Server nastavlja:
“Ne postoji jednostrana razmena teritorija. Očigledno je da bi predaja severnog dela Kosova Srbiji, iziskivala ustupanje pretežno albanskog Preševa, Kosovu. Međutim, ja ne znam nikoga u Beogradu ko bi pristao na to. Dakle, samo suverene zemlje mogu da menjaju svoje granice, a drugi uslov je faktička razmena teritorija. U slučaju da to postignu, dve strane bi još morale da objasne međunarodnoj zajednici na koji će način obezbediti da susedne Makedonija i Bosna i Hercegovina sačuvaju stabilnost. ”
Navedene okolnosti otežavaju pregovaračku poziciju srpskog premijera Ivice Dačića, tvrdi naš sagovornik.
“Predsednik je premijeru predao “vruć krompir,” odnosno mandat zarctan u Platformi, koji on jednostavno ne može da sprovede. Zadatak je nemoguće ispuniti jer se u Platformi ponovo ističe suverenitet Srbije nad Kosovom. Dačić je verovatno veoma zabrinut, jer se nalazi u procepu. Ukoliko sa Prištinom postigne sporazum koji bi na bilo koji način označavao priznavanje nezavisnosti Kosova, naći će se u situaciju koja mu ne odgovara. A ne odgovara mu ni situacija u kojoj nije postigao nikakav dogovor. Drugim rečima, u oba slučaja je gubitnik.”
Naš sagovornik priznaje da je postignut određeni napredak u dijalogu između Beograda i Prištine, pre svega zato što se odvija na tako visokom nivou. Međutim, postizanje stvarnog dogovora, kako je rekao, iziskuje dodatni, “džinovski pomak.”