Linkovi

"Salam, susede" dokumentuje život sirijskih izbeglica


A cyclist rides the "Space Bikes" attraction on the eve of World Bicycle Day in Brussels, Belgium.
A cyclist rides the "Space Bikes" attraction on the eve of World Bicycle Day in Brussels, Belgium.

U izbegličkom kampu Zatari u Jordanu živi oko 80.000 ljudi. U toku jednog meseca, medju njima su bili reditelj dokumentarnih filmova Krist Templ i producent Zek Ingraski. Postavivši svoj šator u sred kampa, Amerikanci su želeli da iskuse, zajedno sa sirijskiim izbeglicama, kako izgleda živeti u rasejanju. Cilj im je bio da svoje svakodnevna iskustva prenesu ostatku sveta. Rezultat je dokumentarni film nazvan „Salam, susede".

Bio je to prvi put da su Kris Templ i njegov koproducent posetili Bliski istok.

“Kada smo stigli u kamp, bili smo nervozni dok nismo počeli da postavljamo šator. Tada su brojne izbegličke porodice počele da izlaze iz šatora oko nas”, kaže Templ.

Krist Templ kaže za Glas Amerike da je snimio film da bi srušio predrasude o Arapima I muslimanima kao teroristima.

“Populacija koja snosi najveći teret i strah zbog terorističkih napada je izbegilčka populacija, to je arapsko i muslimansko stanovništvo u regionu. Ovde se ne radi o napadima muslimana na hrišćane. Zamislite da je vasa porodica sada u Siriji i da ste se našli u procepu izmedju Asada i grupe kao što je Islamska država.”

“U filmu Salam, susede pojavljuje se nekoliko Sirijaca, uglavnom iz porodica iz srednje klase, koji su pobegli iz zemlje. Jedan od njih je 11-goidšnji Rauf, koji pati od sindroma postraumatskog stresa zbog bombaških napada blizu njegove kuće. Uprkos tome što je Zatari naizgled bezbedan, udaljen 11 kilometara od ratne zone, vazdušni udari i dalje zatresu kamp.

“Šta je Rauf skrivio? To je 11-godišnji dečak. U ovoj izbegličkoj krizi, u sirijskoj izbegličkoj krizi, od 4,8 milona izbeglica – 75 odsto čine žene i deca.”

Kris Templ se nada da će ovaj dokumentarac pomoći da se probudi samilost i promeni mišljenje o milionima sirijskih izbeglica koje su se zatekle u zemljama kao što su Turska, Liban, Jordan i Grčka.

“Mislim da je jedan od najvećih mitova o izbeglicama da su oni teret za društvo. Medju njima imate lekare, imate pravnike. Gasun, jedan od ljudi u našem filmu, bio je bolničar u Siriji. Ima toliko mnogo toga što oni mogu da pruže I doprinesu bilo kojoj novoj zemlji u kojoj budu živeli”, ističe mladi reditelj.

Jedan od Sirijaca intervjuisanih u filmu kaže: “Nisam odlučio da napustim Siriju. Bio sam primoran da odem iz Sirije. Tamo samo bio deo srednje klase. Živeo sam u kući i imao posao a sada sam spao na to da živim u šatoru i nemam ništa".

XS
SM
MD
LG