Broj Amerikanaca mješovite rase raste tri puta brže nego ukupna američka populacija, pokazuju podaci istraživačkog centra Pju. Njihovo životno iskustvo je znatno drugačije od bilo koje druge manjine u Sjedinjenim Državama.
Delija Daglas je mješovite rase, u međurasnom braku, što je iskustvo koje je ponekad veoma frustrirajuće.
“Prve tri godine nakon što sam rodila ćerku, ljudi bi me često zaustavljali i pitali da li sam njena dadilja. Ponekad sam bila bijesna zbog toga.”
Daglas je bjelkinja, afroamerikanka i američka indijanka. Njena ćerka Soleil više liči na oca, koji je bijelac.
“Iznenadila nas je oboje, Nisam očekivala da će da ima zlatno plavu kosu.”
Život takođe nije uvijek bio lak za Delijinog brata, Ronija Nelsa.
“Jedne godine su me zaustavljali jednom mjesečno da me pitaju gdje idem i šta radim.”
Prema istraživanju centra Pju, 69 odsto Amerikanaca koji su dijelom Afroamerikanci kažu da ih ljudi posmatraju kao crnce i njihovo iskustvo je sličnije onim s kojim se suočava crnačka zajednica. Međutim, mnogi multirasni Amerikanci smatraju da su bolje prihvaćeni u Los Anđelesu. Među njima je i Damona Hofman, ruska Jevrejka i Afroamerikanka.
“Otkrila sam da ljudi poput mene žive u Los AnđeIesu, zato što sam odjednom počela da viđam mnogo veći broj ljudi mješovite rase nego što je bio slučaj kada sam odrastala na srednjem zapadu.”
Zbog toga, mnoga djeca mješovite rase pohađaju predškolske ustavove koje su etnički raznolike kao što je World City centar, gdje je 30 odsto učenika multirasno. Među njima je i sin Vivijan Arloto, Korejke i Belgijanke koja je udata za bijelog Amerikanca.
“Odrastala sam u homogenoj četvrti i osjećala se kao pripadnica druge rase, zbog čega je bilo važno da moj sin bude tamo gdje će se osjećati normalno.”
Suprig Sonje Smit Kang je Amerikanac korejskog porijekla, čiji roditelji su imigranti.
“Jezik je za mene definitivno bio važan zato što sam želio da moja djeca govore korejski da bi mogla da razgovoraju sa mojim roditeljima.”
U multijezičkoj školi, WorldSpeak, 80 odsto učenika su mještovite rase. Osnivač, Anđelika Getmančuk, kaže da djeca multietničkog porijeka imaju jednu veliku prednost.
“Imaju više razumjevanja za drugu multirasnu ili multijezičnu djecu. Više su radoznala u pogledu razlika među rasama i kako su one prihvaćene.”
Mnogi Amerikanci mješovite rase smatraju da su ljudi pomješanog porijekla sve više prihvaćeni u društvu.
“Krenuli smo od poznavanja svih pet multirasnih porodica u dolini Los Anđelesa do toga da nam je predsjednik bio mješovite rase. To je zaista izuzetno”, kaže Roni Nels, Amerikanac mješovite rase.
U poređenju sa 1970-tim, kada je samo jedan odsto djece bio pomiješane rase, danas je taj broj porastao na 10 odsto širom zemlje.