Vulkan Sveta Helena, u saveznoj državi Vašington, proradio je u maju 1980. uništavajući sve pred sobom. Trideset godina kasnije, područje oko vulkana i dalje se oporavlja od posljedica erupcije.
Vulkan Sveta Helena prvobitno je bio poznat po svom indijanskom imenu "Louwala-Clough," odnosno planina koja koja ispušta dim. U proljeće 1980. godine, opravdao je to ime, nakon što su u erupciji uništene čitave šume, dok je područje dugo više stotina kilometara bilo u tami zbog vulkanskog pepela. Erupcija, iako iznenadna, nije bila neočekivana.
"Pratili smo vulkansku aktivnost gotovo dva mjeseca, prije erupcije 18. maja. Postojala je veoma snažna seizmička aktivnost, manje eksplozije kao i određene deformacije, kada se teren u stvari pomjerao”, priča Stiven Maloun, professor na Univerzitetu države Vašington.
Najrazornije klizište i vulkansku erupciju u američkoj istoriji, kako se pretpostavlja, pokrenuo je zemljotres jačine 5,1 stepen Rihterove skale, koji je prethodno pogodio to područje. Lava i magma tom prilikom nisu, kao kod većine erupcija, izbačene uvis, već bočno.
"Smatramo da se takva eksplozija dogodila zbog asimetričnosti magme, koja nije izbijala kroz sredinu, već se kretala sa strana, što je izazvalo neoubičajnu deformaciju vulkana”, objašnjava profesor Maloun.
Obrušavanjem tog ispupčenja na sjevernoj padini vulkana, oslobođen je unutrašnji, bočni, pritisak koji je izazvao eksploziju. U ogromnom klizištu i erupciji poginulo je 57 osoba, dok je 500 kvadratnih kilometara šuma uništeno, kao i gotovo sav biljni i životinjski svijet. Nije međutim sve bilo izgubljeno.
"Vulkan je proradio sredinom maja, kada je snijeg i dalje pokrivao veći dio planinskog područja. Biljke još nisu bile iznikle, tako da je pod pepelom bio veliki broj živih korijena. Pojedine životinje takođe su uspjele da prežive u zaštićenim džepovima širom pogođenog područja”, kaže naučnik Piter Frenzen.
Sveta Helena i dalje je bila aktivna, ali ni jedna erupcija nija bila razorna kao ona 1980. godine. Tokom relativno mirnog perioda, počeo je da se obnavlja biljni i životinjski svijet. Profesor Maloun međutim vjeruje da je još jedna erupcija neizbježna.
"Možda će proći decenije ili vjekovi prije još jedne velike erupcije. Ona će se međutim dogoditi prije ili kasnije, zato što je riječ o veoma aktivnom vulkanu.”
Kongres je dvije godine nakon erupcije proglasio područje oko planine, u dužini od 45 hiljada hektara, za nacionalni spomenik, namijenjen istraživanju, rekreaciji i obrazovanju. Dok se teren obnavlja, naučnici i javnost svjedoci su čudesnog povratka života u to područje, u sjenci vulkana koji će vjerovatno ponovo proraditi.