Linkovi

Kako je deo Berlinskog zida završio na meksičkoj strani granice sa Amerikom?


Tomas Korea, iz Severne Kalifornije, govori ispred ostatka Berlinskog zida u meksičkoj Tihuani (Foto: AP/Gregory Bull)
Tomas Korea, iz Severne Kalifornije, govori ispred ostatka Berlinskog zida u meksičkoj Tihuani (Foto: AP/Gregory Bull)

Dok je američka vlada gradila najnoviji deo graničnog zida, vlasti u Meksiku odgovorile su postavljanjem dela Berlinskog zida nekoliko koraka dalje.

Siva betonska ploča teška tri tone se nalazi između arene za bikove, svetionika i graničnog zida, koji se proteže do Tihog okeana.

„Neka ovo bude lekcija društvu da treba da ruši zidove i gradi mostove“, stoje na napisu ispod visoke relikvije Hladnog rata reči Monserat Kabaljero, gradonačelnice Tihuan.

Za Kabaljero, kao i za mnoge od dva miliona stanovnika Tihuane, američki zid je lični i politički, on je deo gradskog tkiva i životna činjenica.

Kabaljero sebe smatra migrantkinjom, pošto se preselila iz Oaksake u južnom Meksiku kada je imala dve godine sa majkom, koja je pobegla iz „začaranog kruga siromaštva, fizičkog zlostavljanja i nepismenosti“.

Instalacija je otvorena 13. avgusta, a ceremoniji su prisustvovali Kabaljero i Marsel Ebrardo, bivši ministar inostranih poslova Meksika koji je sada vodeći predsednički kandidat.

Kabaljero (41) je udata za Iranca koji je postao američki državljanin i živi u Sjedinjenim Državama. Ona i njihov devetogodišnji sin su nekada prelazili granicu između Tihuane i San Dijega.

Kabaljero je od juna živela u vojnoj kasarni u Tihuani, rekavši da je na to bila prinuđena na osnovu verodostojnih pretnji koje su joj skrenuli pažnju američki obaveštajni zvaničnici i preporuke savezne vlade Meksika. Nekoliko nedelja ranije, njen telohranitelj je preživeo pokušaj ubistva.

Kabaljero je rekla da ne zna ko želi da je ubije, ali sumnja da se radi o osveti zbog zaplene oružje od nasilnih kriminalaca koji terorišu Tihuanu.

„Neko je verovatno ljut na mene“, rekla je u prostranoj kancelariji Gradske kuće.

Delovi Berlinskog zida rasuti su širom sveta nakon što je srušen 1989. godine, a kolekcionari su ih stavljali u hotele, škole, tranzitne stanice i parkove. Markos Klajn, autor reklama i digitalnih produkcija u Los Anđelesu, tražio je gde će da smesti hladnoratovski artefakt i gradonačelnica Tihuane je pritekla u pomoć.

„Zašto u Tihuani? Koliko je porodica prolilo krv, unelo sopstveni rad i živote da preskoči zid? Društveni i politički sukobi su drugačiji od onih iz vremena Berlinskog zida, ali to je na kraju krajeva - zid. A zid je uvek delio nacije i terao ih da krvare”.

Gradonačelnica Tihuane Monserat Kabaljero u obraćanju medijima 24. avgusta (Foto: AP/Gregory Bull)
Gradonačelnica Tihuane Monserat Kabaljero u obraćanju medijima 24. avgusta (Foto: AP/Gregory Bull)

Predsednik Amerike Džo Bajden prvog dana svog mandata naredio je da se izgradnja zida obustavi, čime je okončan projekat njegovog prethodnika Donalda Trampa.

Ali Bajdenova administracija je nastavila sa malim, već ugovorenim projektima, uključujući zamenu dvoslojnog zida u San Dijegu koji je visok 5,5 metara sa jednim od 9,1 metra koji se proteže na kilometar do Okeana.

Zid preseca Park prijateljstva, prekograničnu lokaciju koju je 1971. otvorila Pet Nikson, tadašnja prva dama SAD. Park je predstavljao simbol veza dve nacije. Decenijama su se porodice razdvojene imigracionim statusom sastajale gledajući se kroz bodljikavu žicu, a kasnije i lančanu ogradu. To je lokacija koju veoma poštuju turisti i stanovnici Meksika.

Na jednom umetničkom festivalu 2005. godine, Dejvid „The Human Cannonball” Smit mlađi pokazao je pasoš u Tihuani kada su ga u buretu ispucali preko zida, a sleteo je na mrežu na plaži na kojoj su bili i američki pogranični službenici. Umetnica Lizbet de la Kruz Santana je 2019. oslikala stranu zida u Tihuani portretima odraslih koji su se kao deca ilegalno preselili u SAD i potom su deportovani. Posetioci su tada mogli mobilnim telefonima da skeniraju barkodove sa portreta i pročitaju životne price migranata.

Markos Klajn je rekao da su ga odbili u Beloj kući kada je pokušao da isporuči relikviju Berlinskog zida Trampu, a zatim je transportovao širom zemlje kako bi našao odgovarajući dom. On je rekao da je artefakt pronašao "svoj drugi život" u parku Tihuana pored živopisnih slika na graničnom zidu koje izražavaju stavove o politici i imigraciji.

Vlada SAD je postepeno ograničavala pristup parku iz San Dijega tokom poslednjih 15 godina, a svojevremeno su na tom prostoru bili dozvoljeni i prekogranični časovi joge, verske službe i muzički festivali. Posle dužeg razmatranja, Bajdenova administracija pristala je da na jednom manjem delu, gde će biti dozvoljen pristup, zid ostane na visini od 5,5 metara.

Den Vatman iz Udruženja Prijatelji Parka prijateljstva, koje se zalaže za prekogranični pristup tom objektu, rekao je da je deo zida dužine 18,3 metra koji će ostati na nižoj visini samo simboličan gest.

„Park na meksičkoj strani postao je svojevrsna jednostrana zabava“, rekao je on.

Američka carinska i granična služba saopštila je da očekuje zamenu „oštećene“ dvoslojne barijere do novembra i da će ona visa, koja je u izgradnji, „obezbediti preko potrebna poboljšanja“.

Na pojedine stanovnike San Dijega deo Berlinskog zida ostavio je jak utisak.

Lidija Vanase, koja radi u finansijskom sektoru u tom gradu i živi u Tihuani, rekla je da ju je relikvija vratila u devedesete godine dvadesetpg veka kada je pao Sovjetski Savez, a Nemcima je odjednom bilo dozvoljeno da se slobodno kreću.

“San Dijego i Tihuanu razdvaja zid, ali mi smo ujedinjeni na mnogo načina. Bilo bi bolje da nema zida", podvukla je Lidija Vanaese.

XS
SM
MD
LG