Linkovi

King: Nesagledive posledice krize


Voditelj" Hronike Bele kuće" Luelin King
Voditelj" Hronike Bele kuće" Luelin King

O mogućim posledicama evropske finansijske krize na ekonomiju i političku strukturu same Evropske unije, Glas Amerike razgovarao je sa voditeljem televizijskog programa “Hronika Bele kuće,” Luelinom Kingom.

King: Posledice finansijske krize u Evropi bi mogle da budu ogromne i nesagledive. Stoga se izražava nada da će šefovi evropskih zemalja vrlo brzo izraditi novi scenario kojim će se regulisati dugovi nekih evropskih zemalja i obnoviti poljuljane ekonomnije putem strožije, objedinjene budžetske kontrole iz Brisela. U zamenu za to Nemačka bi garantovala dugove zaduženih zemalja. S druge strane, ukoliko bi, recimo, Grčka ili Portugalija, ili i jedna i druga, napustile Evropsku uniju, to bi je u početku ojačalo. Ali slična situacija sa Španijom ili Italijom bi je potopila. Ali, čak ako Evropska unija prebrodi sadašnju krizu, postavlja se legitimo pitanje buduće stope ekonomskog rasta u svetlu unutrašnjih tenzija i njene po mnogo čemu disfunkcionalne strukture.

Glas Amerike: Da li bi finansijska kriza u Evropi mogla da se prelije u političke sfere i ugrozi opstanak unije?

King: Ne verujem da će je to egzistencijalno ugroziti, ali će je promeniti. U slučaju Velike Britanije, ona će verovatno izaći iz unije i mislim da bi London to trebalo da učini, jer Britanija nikada nije svesrdno prihvatila tu ideju. Ona u stvari ne želi da bude samo deo nekog drugog velikog entiteta sem sopstvenog Ujedinjenog kraljevstva i teško se miri sa činjenicom da je u Evropskoj uniji samo jedna od 27 članica. S druge strane, imate ključnog igrača - Nemačku - inače zagovornika jake Evrope, čija bi spremnost i pozitivno reagovanje na ovu krizu mogli da budu odlučujući faktori ne samo za opstanak i blagostanje evropske, već i svetske privrede.

Glas Amerike: Kakva su moguća rešenja za sadašnju evropsku krizu?

King: Ni jedno rešenje nije veoma privlačno. Rešenje koje se izgleda uobličava jeste podrška snažnom centralnom bankarskom centru, odnosno centralnoj evropskoj banci, koja bi imala jaku političku podršku kako bi mogla da diktira evropskim zemljama kako da se finansijski ponašaju i deluju. S druge strane, treba imati na umu da je nivo ekonomskih teškoća zemalja unije različit. Italija, na primer, ima solidnu ekonomiju, ali je jednostavno pozajmila previše novca i skliznula u nevolje, što nije slučaj sa Grčkom, koja nema izbalansirani budžet bez obzira na dugove. Dakle, da bi opstala, Evropa mora da preraspodeli sredstva, odnosno da promeni način na koji deli resurse i teret oporezivanja, odnosno bogatstvo. U tom smislu, ona mora da postupa daleko praktičnije sa beneficijama koje pruža svojim građanima u smislu dužine radnog staža, plata i penzija, dužine godišnjih odmora, zdravstvenog osigurnja i slično. Uz dobru volju i veliku pomoć Nemačke, Evropa bi mogla da preživi ovu krizu. Ukoliko se to ne dogodi, svetska privreda će stagnirati i doći će do preispitivanja ekonomskih teorija demokratskog kapitalizma, što će podstaći takmičenje u idejama o novim finansijskim i monetarnim odnosima.

XS
SM
MD
LG