Ljudi su počeli da jašu konje ubrzo pošto su oni pripitomljeni, verovatno još 4.000 godina prije nove ere, dok su prva sedla za jahaće konje napravljena prije više hiljada godina. Danas, mnoge kompanije prave sedla, ali je manje onih koji to rade ručno. U Džekson holu, u Vajomingu, jedan čovjek ručno pravi vestern sedla, jedno po jedno, više od 20 godina.
Kit Veli je uvijek želio da bude kauboj. U mladosti ga je inspirisao Čarli Rasel, umjetnik sa starog američkog Zapada.
“Zbog umjetnosti iz tog doba sam i bio zainteresovan za kaubojski život. Priče i avanture o kojima je pisao uvijek su podsticale moje interesovanje za kaubojski način života”.
Veli je dugo vremena radio na ranču. Međutim, nakon nekih hladnih, teških zima, odlučio se za sedlarstvo.
"Kada sam, 1994, napravio prvo sedlo, radio sam s konjima. Naručio sam sedlo od jednog gospodina i to je trajalo toliko dugo da sam se na kraju dogovorio s njim da mi da sav materijal, kako bih ga sam napravio. Tako sam počeo”.
Veli je napravio bar 12 sedala, prije nego što je odlučio da ode u Šeraton, u Vajomingu, područje poznato po sedlarstvu. Od tada je napravio više od 60 sedala, promovišući svoj rad usmenim putem i na internetu, gdje pažljivo prati ko posjećuje njegovu stranicu.
“Uglavnom poslujem sa ljudima od Kalifornije do Floride. Iznenađujuće je kako određeni način reklamiranja, za koji mislite da će stvarno dati rezultate, u stvati ne vrijedi ništa. A zatim dođe Fejsbuk, za koji mislite da neće biti koristan i na kraju se ispostavi da je fenomenalan”.
Sedlarstvo je nekada bio dobro čuvan zanat.
"Pojedini sedlari su bili veoma tajnoviti u pogledu svoje vještine. Kada je neko trebalo da dođe u njihovu radnju, pokrili bi svoj projekat, kako niko ne bi mogao da vidi šta rade”.
Međutim, situacija je sada mnogo drugačija. Veli na svom vebsajtu nudi savjete o sedlarstvu, uključujući i video vodič o obrađivanju kože. Velijev ponos i ljubav prema tom zanatu, vidiljivi su u njegovoj radnji.
"Zadnji dio ovog sedla je u obliku lopate i visok je. Ovaj stil je tradicionalniji i mnogo širi. Počinjemo sa ručno obrađenim drvetom, drvenom osnovom, prekrivenom grubom kožom“.
U Velijevoj radnji možete vidjeti sve alatke, od matrica do čekića i kože.
“Jedan od mojih ciljeva prilikom pravljenja sedla jeste da postavim podlogu kako bi jahač bolje održao ravnotežu”.
Za pravljenje sedla potrebno je oko 84 parčića kože, a ručno izrađena koštaju hiljade dolara.
"Pravi jahač želi da osjeti, koliko je god to moguće, svaki pokret konja”.
U starim vremenima, ljudi su plaćali deset puta više za sedlo, nego za konja. Danas, taj trend je drugačiji. Za savremenog kauboja, čak i neiskusnog jahača, Velijevo sedlo može da pomogne da se osjećaju znatno bezbjednijim i iskustvo pri jahanju je mnogo bolje.
"Većina vlasnika sedala koja sam napravio su mi postali stvarno dobri prijatelji”.
Kit Veli, istinski kauboj, koji uz sedla, sklapa i prijateljstva.