Jedan od direktora vašingtonskog Nezavisnog instituta, Ajven Eland, za Glas Amerike komentariše kakve su šanse za ponovno zavodjenje sankcija Iranu, ukoliko tekući pregovori o nuklearnom programu te zemlje ne budu produktivni.
Eland: “U stvari, neznatan deo sankcija Iranu je ukinut privremenim, šestomesečnim sporazumom, dok su glavne sankcije koje se odnose na bankarske aktivnosti, finansije i embargo na izvoz nafte još uvek na snazi. U medjuvremenu, dodatne sankcije, o kojima se sada govori u Kongresu, mogle bi da sasvim prekinu pregovore sa Iranom o njegovom nuklearnom programu. U tom slučaju bi Teheran, kako se nagoveštava, mogao da ubrza rad na svom programu. Dakle, u Vašingtonu postoji jasna politička podela i nespremnost Kongresa da saradjuje sa adminstracijom o tom pitanju.”
Glas Amerike: Da li je mehanizam za eventualno “automatsko pokretanje” obnavljanja sankcija finalizovan?
Eland: “To se neće dogoditi dok se ne postigne ‘konačni sporazum’ u Savetu bezbednosti UN, kada bi detalji sporazuma bili predstavljeni, na osnovu čega bi se ukinule sankcije Iranu. Medjutim, ako bi Iran prekršio ove veoma striktne propise sporazuma i ako bi to bilo utvrdjeno putem verifikacije, sve sankcije bi bile automatski ponovo zavedene. Takodje se očekuje da će u ‘permanentni sporazum’ biti uključene i neke nove, pa i oštrije sankcije. Svi se, prema tome, zalažu za diplomatsko rešenje, jer, kao što je predsednik Obama rekao ‘alernativa je angažovanje u nekom vidu konflikta sa svim neželjnim posledicama’.”
Glas Amerike: Očigledno je da Izrael ne podržava ove pregovore?
Eland: “Izrael se oseća ugroženim razvojem iranskog nuklernog programa, pošto je reč o uticajnom i jakom regionalnom suparniku, koji, kako Tel Aviv smatra, predstavlja egzistencionalnu opasnost. Izrael, kao i Saudijska Arabiji, želeli bi da uticaj Irana bude ograničen, a njegov nuklearni program ugašen. Pored toga, Zapad ne želi uspešan iranski nuklearni program i iz drugih razloga: Da bi se izbegla regionalna trka u nuklearnom naoružanju i da bi se onemogućilo da se teroristi, kao i države koje podržavaju terorizam, domognu nuklearnog oružja. Još jedan mogući razlog je da bi se pariralo Kini, savezniku Irana, koja je, kako neki smatraju, rešena da postane dominantna ekonomska, politička i vojna sila u Aziji.”
Eland: “U stvari, neznatan deo sankcija Iranu je ukinut privremenim, šestomesečnim sporazumom, dok su glavne sankcije koje se odnose na bankarske aktivnosti, finansije i embargo na izvoz nafte još uvek na snazi. U medjuvremenu, dodatne sankcije, o kojima se sada govori u Kongresu, mogle bi da sasvim prekinu pregovore sa Iranom o njegovom nuklearnom programu. U tom slučaju bi Teheran, kako se nagoveštava, mogao da ubrza rad na svom programu. Dakle, u Vašingtonu postoji jasna politička podela i nespremnost Kongresa da saradjuje sa adminstracijom o tom pitanju.”
Glas Amerike: Da li je mehanizam za eventualno “automatsko pokretanje” obnavljanja sankcija finalizovan?
Eland: “To se neće dogoditi dok se ne postigne ‘konačni sporazum’ u Savetu bezbednosti UN, kada bi detalji sporazuma bili predstavljeni, na osnovu čega bi se ukinule sankcije Iranu. Medjutim, ako bi Iran prekršio ove veoma striktne propise sporazuma i ako bi to bilo utvrdjeno putem verifikacije, sve sankcije bi bile automatski ponovo zavedene. Takodje se očekuje da će u ‘permanentni sporazum’ biti uključene i neke nove, pa i oštrije sankcije. Svi se, prema tome, zalažu za diplomatsko rešenje, jer, kao što je predsednik Obama rekao ‘alernativa je angažovanje u nekom vidu konflikta sa svim neželjnim posledicama’.”
Glas Amerike: Očigledno je da Izrael ne podržava ove pregovore?
Eland: “Izrael se oseća ugroženim razvojem iranskog nuklernog programa, pošto je reč o uticajnom i jakom regionalnom suparniku, koji, kako Tel Aviv smatra, predstavlja egzistencionalnu opasnost. Izrael, kao i Saudijska Arabiji, želeli bi da uticaj Irana bude ograničen, a njegov nuklearni program ugašen. Pored toga, Zapad ne želi uspešan iranski nuklearni program i iz drugih razloga: Da bi se izbegla regionalna trka u nuklearnom naoružanju i da bi se onemogućilo da se teroristi, kao i države koje podržavaju terorizam, domognu nuklearnog oružja. Još jedan mogući razlog je da bi se pariralo Kini, savezniku Irana, koja je, kako neki smatraju, rešena da postane dominantna ekonomska, politička i vojna sila u Aziji.”