Jedan od najpoznatijih američkih slavista srpskog porekla, profesor u penziji, autor i prevodilac, Vasa Mihailović u razgovoru za Glas Amerike osvrnuo se na svoju novu knjigu i književnu baštinu.
Mihailović: „Ovih nedelja treba da se pojavi knjiga koja se zove 'Carske lavre'. To je uglavnom knjiga o našim manastirima; to su pesme u prozi, sa oko dvadesetak pesama o manastirima, mada knjiga sadrži i druge pesme i za moj račun ona će biti interesantna za mnoge čitaoce, pogotovo u situaciji u kojoj se borimo da to sačuvamao i nadamo se da ćemo uspeti. Ja, inače, pišem pesme u prozi i ovo bi bila moja deseta knjiga. Inače, pišem uglavnom pod uticajem Jovana Dućića.“
Glas Amerike: Šta Vas je motivisalo da napišete ovu Vašu najnoviju knjigu ?
Mihailović: „Uglavnom to što su naši manastiri u opasnosti da jednostavno nestanu. Sem toga, ja sam oduvek bio rodoljub. Uvek sam pisao o Srbiji, dragoj i miloj, i o našim problemima, tako da sam sve to skupio u jednu zbirku, koja će verovatno interesovati mnoge čitaoce u otadžbini.“
Glas Amerike: Kome je knjiga prvenstveno namenjena?
Mihailović: „Ne bih rekao da je namenjena iz nekih političkih razloga, već jednostavno bio sam inspirisan da pišem te pesme i čini mi se da su one namenjene opštoj čitalačkoj publici, a ne samo pojedinim ljudima i grupama, nego našoj književnosti i u dijaspori i u zemlji.“
Glas Amerike: Vi ste jedan od najistaknutijih slavista u Americi. Koje su neke od važnijih knjiga koje ste objavili?
Mihailović: „Uglavnom prevodi, prevod 'Gorskog Vijenca', koji je naišao na dobar prijem medju ljudima koji se razumeju u to. Zatim 'Plave legende' Jovana Dućića. Sem toga, objavio sam masu prevoda naših pesama naših autora, masu prikaza o knjigama naših pisaca, tako da imam utisak da sam ispunio svoju sudbinu, kako ono reče, mislim, Crnjnaski.“
Glas Amerike: Vaš pionirski posao je od ogromne važnosti i što se tiče srpske književnosti u Americi. Šta biste mogli da nam kažete o tome?
Mihailović: „Ne bi se reklo da ljudi znaju da u ovoj zemlji, u Americi, ima puno srpskih pisaca, koji su pisali i danas su skoro potpuno zaboravljeni. Ja sam želeo da prikupim sve te podatke o tim piscima i da priredim jednu knjigu; to su ustvari članci koji su godinama izlazili u 'Amerikanskom Srbobranu'. Kada ta knjiga izadje, to će biti dobar pregled našeg stvaralaštva u inostranstvu, uglavnom u Americi.“
Mihailović: „Ovih nedelja treba da se pojavi knjiga koja se zove 'Carske lavre'. To je uglavnom knjiga o našim manastirima; to su pesme u prozi, sa oko dvadesetak pesama o manastirima, mada knjiga sadrži i druge pesme i za moj račun ona će biti interesantna za mnoge čitaoce, pogotovo u situaciji u kojoj se borimo da to sačuvamao i nadamo se da ćemo uspeti. Ja, inače, pišem pesme u prozi i ovo bi bila moja deseta knjiga. Inače, pišem uglavnom pod uticajem Jovana Dućića.“
Glas Amerike: Šta Vas je motivisalo da napišete ovu Vašu najnoviju knjigu ?
Mihailović: „Uglavnom to što su naši manastiri u opasnosti da jednostavno nestanu. Sem toga, ja sam oduvek bio rodoljub. Uvek sam pisao o Srbiji, dragoj i miloj, i o našim problemima, tako da sam sve to skupio u jednu zbirku, koja će verovatno interesovati mnoge čitaoce u otadžbini.“
Glas Amerike: Kome je knjiga prvenstveno namenjena?
Mihailović: „Ne bih rekao da je namenjena iz nekih političkih razloga, već jednostavno bio sam inspirisan da pišem te pesme i čini mi se da su one namenjene opštoj čitalačkoj publici, a ne samo pojedinim ljudima i grupama, nego našoj književnosti i u dijaspori i u zemlji.“
Glas Amerike: Vi ste jedan od najistaknutijih slavista u Americi. Koje su neke od važnijih knjiga koje ste objavili?
Mihailović: „Uglavnom prevodi, prevod 'Gorskog Vijenca', koji je naišao na dobar prijem medju ljudima koji se razumeju u to. Zatim 'Plave legende' Jovana Dućića. Sem toga, objavio sam masu prevoda naših pesama naših autora, masu prikaza o knjigama naših pisaca, tako da imam utisak da sam ispunio svoju sudbinu, kako ono reče, mislim, Crnjnaski.“
Glas Amerike: Vaš pionirski posao je od ogromne važnosti i što se tiče srpske književnosti u Americi. Šta biste mogli da nam kažete o tome?
Mihailović: „Ne bi se reklo da ljudi znaju da u ovoj zemlji, u Americi, ima puno srpskih pisaca, koji su pisali i danas su skoro potpuno zaboravljeni. Ja sam želeo da prikupim sve te podatke o tim piscima i da priredim jednu knjigu; to su ustvari članci koji su godinama izlazili u 'Amerikanskom Srbobranu'. Kada ta knjiga izadje, to će biti dobar pregled našeg stvaralaštva u inostranstvu, uglavnom u Americi.“