Linkovi

Majer i Griboski o sporazumu iz Brisela


Premijer Srbije Ivica Dačić, visoka predstavnica EU Ketrin Ešton i kosovski premijer Hašim Tači posle postizanja sporazuma u Briselu 19. aprila 2013.
Premijer Srbije Ivica Dačić, visoka predstavnica EU Ketrin Ešton i kosovski premijer Hašim Tači posle postizanja sporazuma u Briselu 19. aprila 2013.

O stavu SAD prema sporazumu Beograda I Prištine i izgledima za njegovu implementaciju govore vašingtonski analitičari Džozef Griboski i Stiven Majer.

O stavu Sjedinjenih Država prema briselskom sporazumu Beograda I Prištine i izgledima za njegovu implementaciju kolega Branko Mikašinović razgovarao je sa vašingtonskim analitičarima Džozefom Griboskim i Stivenom Majerom.

Džozef Griboski ističe da Vašington podržava briselski sporazum, ali da istovremeno prepušta Evropskoj uniji diplomatske aktivnosti i finalizovanje tog sporazuma:


Džozef Griboski
Džozef Griboski
“Nedostatak akivnijeg američkog učestvovanja u pregovorima tumači se daleko manjom zainterosovanošću Vašingtona za Balkan, a mnogo većom preokupacijom za pitanja Bliskog istoka i severne Afrike. Ipak, u pogledu ovog sporazuma, mislim da, kao i ranije, Vašington očekuje više od Beograda nego od Prištine, jer smatra da će se ovim sporazumom postići potrebna regionalna stabilnost.”

Stiven Majer smatra da je za Beograd briselski sporazum više dogovor u pogledu Evropske unije nego o Kosovu, kao rezultat pritiska i preterane usredsredjenosti na ulazak u uniju:

„Srbi na Kosovu su već protestvovali protiv ovog sporazuma, kao i neki gradjani u Srbiji, mada je srpsko društvo podeljeno po tom pitanju. Pritisnuti ekonomskim nedaćama, gradjani Srbije su spremnji na kompromis, dok Srbi na severu Kosova smatraju da bi sporazum tokom vremena mogao da ugrozi njihov opstanak i egzistenciju pošto veruju da bi u njihovoj zajednici uloga i autoritet Prištine mogli da postanu primarni.“

Kada se radi o implementaciji sporazuma to je obično najteži deo jer u tom procesu iskrsavaju nova pitanja i problemi, različite interpretacije i nesporazumi, primećuje Griboski:

“Tu se postavlja pitanje reagovanja Srba na Kosovu, severno i južno od Ibra, Srpske pravoslavne crkve, i koliko je sama Priština predana ovom sporazumu. U interesu nekih krugova u Beogradu i Prištini može da bude da se taj proces otegne, jer će obe strane zadržati status kvo, odnosno Priština svoju samoproglašenu nezavisnost, a Beograd relativnu autonomiju severa, odnosno paralelne institucije.”

Stiven Majer
Stiven Majer
Stiven Majer ističe da implementacija sporazuma neće biti moguća bez učestvovanja Srba na Kosovu:

„Mislim da se sporazum može sprovesti, ali će neminovno doći do sukoba kada i ukoliko se srpska zajednica ne bude složila sa onim što Priština želi. Uzmite, recimo, veoma važan elemenat etničkog sastava stanovništva. Ukoliko Priština bude insistirala na promeni etničkog sastava mogućom izgradnjom novih stambenih naselja, na lokacijama gde Albanci nikada ranije nisu živeli, postavlja se pitanje kako bi Srbi na severu, a i Beograd mogli da odgovore na to.“

Džozef Griboski medjutim ukazuje da u sporazumu postoje elementi koji idu u prilog obe strane:

“Priština, na neki način, učvrščuje svoj suverneitet nad teritorijom, a Beograd očekuje da počne pregovore o učlanjenju u EU. Otvoreno je pitanje ko je tu veći dobitnik i koliko je ključno pitanje za Srbiju pitanje teritorije, odnosno Kosova. Medjutim, bez daljeg, aktivnog i kategoričnog učešća EU, implementacija bi mogla da dospe u ćorsokak, tim više što na obe strane postoje opstrukcionistički elementi u pogledu sporazuma.”
XS
SM
MD
LG