Ekonomska recesija pogodila je značajan dio američke privrede, ali ne i industriju čokolade koja je, prema podacima Nacionalnog udruženja proizvođača slatkiša, 2009. zabilježila rekordan profit od 16,9 milijardi dolara. Jedna nova kompanija, sa sjedištem u Kaliforniji, pokušava da se probije na to unosno tržište.
Kompanija “Čo Čokolada”, sa sjedištem u San Francisku, istovremeno je tradicionalna i savremena. Svoju vrhunsku crnu čokoladu proizvodi u fabrici površine 2800 kvadratnih metara, gdje se odvija cijeli proces - od biranja odgovarajućih zrna kakaa do pakovanja. Naglasak je na ukusu koji se svrstava u određene kategorije, kako bi se potrošačima pomoglo da preispitaju način na koji konzumiraju čokoladu.
“Svijetu možda nije potreban još jedan proizvođač čokolade, ali jesu ljudi koji pokušavaju da budu inovativni i da poboljšaju stvari.”
Luis Rozeto je izvršni i kreativni direktor kompanije, dok je njegov partner Džejn Metkalf predsjednik. Čo je već počeo da se širi na globalnom nivou, iako je tek 2009. počeo da prodaje čokolade u Sjedinjenim Državama. Proizvodi te kompanije mogu se naći u specijalnim radnjama širom Britanije, Irske i od nedavno Japana.
“Želimo da cijeli svijet posmatramo kao potencijalno tržište za Čo.”
S obzirom na to da je globalna potražnja za čokoladom u porastu, Metkalf ističe da tržišta u razvoju, poput Indije i Kine, nude značajne poslovne prilike. Za kompaniju, proces proizvodnje vrhunske čokolade počinje od zrna kakaa.
“Čokolada, poput vina, ima ukus ploda koji se koristi za pravljenje konačnog proizvoda.”
Da bi proizvela istančane ukuse, kompanija traga za vrhunskim zrnima kakaa, koje uvozi iz Perua, Ekvadora, Madagaskara i Gane. Zatim, tokom bezbrojnih laboratorijskih testova, zaposleni analiziraju različite varijacije zrna, procesa fermentacije i prženja. Tokom proizvodnje jedne čokolade, koja zadovoljava određene kriterijume, može da se obavi i do 400 testova. Bred Kincer, koji je zadužen za pravljenje čokolade, kaže da u samo jednom proizvodu ima i do 900 mješavina ukusa.
“To je ono što nas inspiriše ovdje... da pokušamo da potrošaču približimo tu raznolikost, kompleksnost i uzbuđenje.”
Fabrika, koja može da proizvede milione čokolada godišnje, ima tradicionalnu strukturu, ali sadrži i veliki broj tehnoloških inovacija, što je odraz nekadašnjeg zanimanja Luisa Rozeta i Džejn Metkalf, osnivača časopisa koji se bavi tehnologijom, “Wired”.
Aplikacija na ajfonu, na primjer, omogućava radnicima da nadziru fabričke komande, od grijanja do prekidača. Takođe se radi na virtualnom prikazu fabrike, koji će omogućiti direktni nadzor prostorija i radnika.
Pomoću tehnologije i interneta uspostavlja se i kontakt sa uzgajivačima kakaa, od kojih većina nikada nije probala konačan proizvod. Cilj je da se farmeri obuče, kako bi mogli da uzgajaju vrhunska i kvalitetnija zrna kakaa. Iako je cijena možda veća, potrošači su spremni da plate, ističe Metkalf.
“Razvijene zemlje stvarno žele da plate poštenu cijenu i da omoguće da ljudi izađu iz siromaštva zahvaljujući plodovima svog rada.”
“Naša namjera nije da zacijenimo ono što radimo, već da napravimo nešto što će zadovoljiti potrošače i zatim mu odredimo poštenu cijenu", navodi Rozeto.
Taj stav za sada, po svemu sudeći, daje rezultate.
“Bilježimo veoma brz rast prodaje, naročito imajući u vidu trenutnu ekonomsku situaciju.”
Rob Kopf, direktor sektora prodaje u kompaniji, kaže da je obično potrebno dvije do tri godine da bi se pokrili troškovi na tržištu na kojem postoji velika konkurencija.
“Ne planiramo da preuzmemo industriju čokolade, ali istovremeno ne želimo da samo budemo mala lokalna kompanija.”
Čo je za sada obezbijedio mrežu distributera na Zapadnoj obali i pokušava da osigura isporuku u drugim velikim gradskim područjima. Zbog savremenog izgleda i etičkog poslovanja, kompanija je po svemu sudeći spremna da zadovolji sve veći broj savjesnih potrošača. Kada je riječ o prodaji, postavlja se međutim pitanje koliko uspjeh zavisi od brendiranja.
“Ukoliko vas ne podstiče da kažete: “Toliko je dobra, morate da je probate,” onda vam ni sav novac koji ulažete u brendiranje i pakovanje neće pomoći da prodate svoju čokoladu. Konačno, sve zavisi od samog proizvoda i njegovog ukusa.”
I dok pojedini tvrde da američka čokolada ne može da se takmiči sa konkurencijom na globalnom nivou, Rozeto podsjeća da je američko vino iznenadilo skeptike. On ističe da čokolada može da uradi to isto.
“Američka čokolada može da se poredi sa bilo kojom u svijetu i da bude među najboljima”.”
Opsjednutost čokoladom je za radnike kompanije samo dio posla. Za Metkalf i Rozeta, to je način da direktno komuniciraju sa potrošačima, farmerima i svijetom i imaju pozitivan uticaj koji ostavlja sladak ukus.