Sudeći prema posljednjem izvještaju Transparensi Internešnela, ni članice EU nisu imune na bolest zvanu korupcija. Sasvim očekivano, korupcija je najsnažnija u dijelovima Unije gdje su najdublji ekonomski, finansijski i politički problemi - primjeri Grčke, Italije, Portugala i Španije govore da se u tim zemljama, u sve dubljoj krizi, iskazuju i slabosti sistema - neefikasnost, nezainteresiranost države da se bori protiv korupcije, pa čak i brojni primjeri gdje je ona podržana i ohrabrena od samog državnog aparata.
Koliko je korumpirana Evropa? U najkraćem- mnogo! Tamo gdje nikako ili slabo funkcionira država i njene institucije, gdje vrijednosti poput poput poštenog rada i pravične naknade za to nestaju svakog dana, mjesto uzima korupcija, prisutna u gotovo svakom segment života - od odlaska liječniku, davanja policajcu "nešto na kafu", do samog vrha države i basnoslovnih svota - neko je izračunao da korupcija Evropljane direktno košta 160 milijardi eura godišnje!? Na koga se osloniti? Teško pitanje, jer i globalni borci protiv korupcije, zaključuje Transparensi Internešnel - političke partije, javna uprava i privatni sektor su najslabiji u toj borbi i posljednji na koje treba računati kada je riječ o borbi protiv korupcije.
Provodeći istraživanje u 25 evropskih država, Transparensi je došao do stava - Evropljani imaju utisak da se korupcija, opšte uzevši, povećava u pošljednje vrijeme - čak 74 posto upitanih je reklo da je korupcija problem broj jedan u njhovoj zemlji. Narvno, s obzirom na velike razlike u društvima i rezultatima borbe protiv krize i svih njenihh posljedica, rezlike medju upitanima su takodje velike - dok gotovo svi Grci tvrde da nema većeg problema od korupcije, tako misli tek 20-tak posto Danaca.
Najveći porast korupcije, prema anketi, je u Grčkoj, Češkoj, Portugalu, Rumuniji, Slovačkoj, Španiji i Sloveniji. I opet najbolji skor bilježi evropski sjever - Danska, Norveška i Švedska, gdje je uticaj korupcije na svakodnevni život minimalan, što će reći, gdje su mehanizmi, od vladinih do nevladinih, jaki i učinkoviti. Kada je riječ o novopridošlim evropskim članicama, tu opet, nema iznenadjenja - Bugarska i Rumunija su na čelu neslavne korupcijske liste pridošlica. Iako su pod budnim okom usvojeni neophodni zakoni za borbu protiv ovog zla, još uvijek nema efekta jer nema ni promjena u etičkim normama, ponašanju, konkretnim akcijama - zvuči poznato: korupciju je teško iskorijeniti kada se društvo pomiri , ili još bolje nadje za nju opravdanje u nacionalnoj osobenosti, folkloru, čak i šarmu pod kojim se krije uvijek prisutna korupcija.
U Portugalu je od svih ikada vodjenih procesa za korupciju, tek zanemarljivih pet posto završilo sankcijama, ali ipak, najozbiljnije je u Grčkoj - i pored opsteg uvjerenja da se zemlja guši u korupciji svih vrsta i nivoa, tek je dva posto državnih službenika ikada bilo predmetom neke od anti-korupcijskih istraga. Pogadjate, riječ je o onima sa nižih nivoa, dok nedodirljivi i dalje slobodno plivaju korupcijskim morem.
Što se tiče našeg zapadnobalkanskog društva, borba protiv korupcije je kljucni uslov za sve zemlje koje žele da pristupe EU. Nekada ministar pravde u Rumuniji, sada poslanik u Evropskom parlamentu, Monika Makovei, sprovela je kljucne mjere koje su omogucile njenoj zemlji da 2007. udje u EU. Na prvo mjesto ona stavlja finansiranje političkih partija:
“Zakon o finansiranju stranaka i izbornih kampanja je vrlo važan. Važno je da su sve donacije partijama javne i kontorlisane, efikasno i odmah poslije izbora, kao i da se uvedu sankcije. Insistiram na tome jer vidimo vezu izmedju korupcije i finansiranja politickih partija. Ja sam kompanija ili osoba koja će finansirati vašu partiju, a kada udjete u vladu, daćete mi ugovor sa cijenom tri, četri puta višom od tržišne. Ja vam opet doturim nešo novca i tako to ide, ili: dam vam dosta novca za vašu kampanju i za to želim biti ministar, voditi neku agenciju, imati dosta novca u rukama. Ova veza se mora zaustaviti...Druga veoma važna mjera je korupcija u sudskom sistemu- to je, po mome mišljenju, glavi cilj koji treba postići za sve zemlje istočne Evrope i Zapadnog Balkana. Ako nemamo čist sudski sistem, ništa neće ni biti pročišćeno. Jer, na kraju, svi slučajevi korupcije i narušavanja zakona idu sudskom sistemu koji bi ih trebao sakcionirati", zaključuje Monika Makovei.
Koliko je korumpirana Evropa? U najkraćem- mnogo! Tamo gdje nikako ili slabo funkcionira država i njene institucije, gdje vrijednosti poput poput poštenog rada i pravične naknade za to nestaju svakog dana, mjesto uzima korupcija, prisutna u gotovo svakom segment života - od odlaska liječniku, davanja policajcu "nešto na kafu", do samog vrha države i basnoslovnih svota - neko je izračunao da korupcija Evropljane direktno košta 160 milijardi eura godišnje!? Na koga se osloniti? Teško pitanje, jer i globalni borci protiv korupcije, zaključuje Transparensi Internešnel - političke partije, javna uprava i privatni sektor su najslabiji u toj borbi i posljednji na koje treba računati kada je riječ o borbi protiv korupcije.
Provodeći istraživanje u 25 evropskih država, Transparensi je došao do stava - Evropljani imaju utisak da se korupcija, opšte uzevši, povećava u pošljednje vrijeme - čak 74 posto upitanih je reklo da je korupcija problem broj jedan u njhovoj zemlji. Narvno, s obzirom na velike razlike u društvima i rezultatima borbe protiv krize i svih njenihh posljedica, rezlike medju upitanima su takodje velike - dok gotovo svi Grci tvrde da nema većeg problema od korupcije, tako misli tek 20-tak posto Danaca.
Najveći porast korupcije, prema anketi, je u Grčkoj, Češkoj, Portugalu, Rumuniji, Slovačkoj, Španiji i Sloveniji. I opet najbolji skor bilježi evropski sjever - Danska, Norveška i Švedska, gdje je uticaj korupcije na svakodnevni život minimalan, što će reći, gdje su mehanizmi, od vladinih do nevladinih, jaki i učinkoviti. Kada je riječ o novopridošlim evropskim članicama, tu opet, nema iznenadjenja - Bugarska i Rumunija su na čelu neslavne korupcijske liste pridošlica. Iako su pod budnim okom usvojeni neophodni zakoni za borbu protiv ovog zla, još uvijek nema efekta jer nema ni promjena u etičkim normama, ponašanju, konkretnim akcijama - zvuči poznato: korupciju je teško iskorijeniti kada se društvo pomiri , ili još bolje nadje za nju opravdanje u nacionalnoj osobenosti, folkloru, čak i šarmu pod kojim se krije uvijek prisutna korupcija.
U Portugalu je od svih ikada vodjenih procesa za korupciju, tek zanemarljivih pet posto završilo sankcijama, ali ipak, najozbiljnije je u Grčkoj - i pored opsteg uvjerenja da se zemlja guši u korupciji svih vrsta i nivoa, tek je dva posto državnih službenika ikada bilo predmetom neke od anti-korupcijskih istraga. Pogadjate, riječ je o onima sa nižih nivoa, dok nedodirljivi i dalje slobodno plivaju korupcijskim morem.
Što se tiče našeg zapadnobalkanskog društva, borba protiv korupcije je kljucni uslov za sve zemlje koje žele da pristupe EU. Nekada ministar pravde u Rumuniji, sada poslanik u Evropskom parlamentu, Monika Makovei, sprovela je kljucne mjere koje su omogucile njenoj zemlji da 2007. udje u EU. Na prvo mjesto ona stavlja finansiranje političkih partija:
“Zakon o finansiranju stranaka i izbornih kampanja je vrlo važan. Važno je da su sve donacije partijama javne i kontorlisane, efikasno i odmah poslije izbora, kao i da se uvedu sankcije. Insistiram na tome jer vidimo vezu izmedju korupcije i finansiranja politickih partija. Ja sam kompanija ili osoba koja će finansirati vašu partiju, a kada udjete u vladu, daćete mi ugovor sa cijenom tri, četri puta višom od tržišne. Ja vam opet doturim nešo novca i tako to ide, ili: dam vam dosta novca za vašu kampanju i za to želim biti ministar, voditi neku agenciju, imati dosta novca u rukama. Ova veza se mora zaustaviti...Druga veoma važna mjera je korupcija u sudskom sistemu- to je, po mome mišljenju, glavi cilj koji treba postići za sve zemlje istočne Evrope i Zapadnog Balkana. Ako nemamo čist sudski sistem, ništa neće ni biti pročišćeno. Jer, na kraju, svi slučajevi korupcije i narušavanja zakona idu sudskom sistemu koji bi ih trebao sakcionirati", zaključuje Monika Makovei.