Za današnje filmove teško je reći da li su snimani tradicionalnom tehnikom ili uz pomoć kompjuterske animacije. U budućnosti, specijalni efekti bi mogli još više da izmene način na koji se filmovi prave. Los Anđeles je možda najbolji pokazatelj koliko daleko je dospela ova tehnika snimanja filmova i koji je sledeći korak u stvaranju filmske magije.
Skoro sve što reditelj zamisli sada može da postane realnost na velikom ekranu.
“Zaista nismo ograničeni tehnologijom da napravimo šta god želimo”, kaže Dejvid Smit iz kompanije Sony Pictures Imageworks. On dodaje da je sa današnjom brzinom i snagom kompjutersih procesora, digitalni svet postao realniji nego ikada pre.
Smitov tim je za potrebe snimanja filma “Čudesni Spajdermen 2” kreirao Tajms skver, koji se ni po čemu ne razlikuje od onog pravog u Njujorku.
“Vide se svetla u prodavnicama, mi smo stavili svetla unutra. Svo ulično osvetljenje je napravljeno tako što smo ubacili verziju u kompjuterski svet i ispalo je identično kao u stvarnom svetu”.
Ipak, za umetnike za specijalne efekte i dalje postoji jedna prepreka, kaže Pol Debevek sa Instituta za kreativne tehnologije pri univerzitetu južne Kalifornije, koji koristi binu sa osvetljenjem za skeniranje lica i pravljenje digitalnih dublera.
“Još uvek pokušavamo da napravimo perfektno ljudsko lice na filmu”.
Debevek ističe da je do sada najbolji primer kompjuterske animacije lica - film iz 2008. “Neobični slučaj Bendžamina Batona” kada je korišćeno lice glumca Breda Pita.
On međutim dodaje da umetnici koji rade sa efektima koriste i više od današnjih zvezda.vOni su prošle godine napravili digitalnu dublerku preminule pop pevačice iz Azije, Tereze Teng, koja je onda nastupala na koncertu sa kineskom pop zvezdom, Džejem Čouom.
“Sa mnoštvom podataka koje smo im mi obezbedili, mnogo umetničkog rada i mnogo tehničkog znanja iz digitalnog domena, uspeli su da naprave raspevano lice Tereze Teng, koja je izvela ne samo jednu od njenih originalnih numera, već dve pesme sa Džej Čouom, koje nisu bili ni komponovane u vreme dok je ona bila živa”.
Debevek očekuje da reditelji počnu da koriste sve više virtuelne tehnologije, poput one koja je viđena u filmu “Avatar”.
“Iako izgleda kao da je ta tehnologija jako skupa, na kraju će ipak biti lakše tako praviti filmove”.
On dodaje i da sa virtuelnom produkcijom neće biti potrebe za tolikim brojem ljudi iza scene. Dejvid Smit kaže da bi lokacije napravljene na kompjuteru takođe mogle da postanu realističnije i opipljivije za glumce.
“Potencijalno, u budućnosti bismo mogli da napravimo svet na kompjuteru koji bi doneli na filmski set tako da oni ne bi morali da glume ispred hroma kija već bi mogli da budu na pozornici koju smo kompjuterski napravili i koja bi izgledala možda još grandioznije, pa bi mogli za nešto da se uhvate”.
Umetnici za vizuelne efekte se međutim slažu da i pored napredne tehnologije i potencijala da se sve napravi u virtuelnom svetu i dalje ne postoji zamena za prave glumce koji tumače likove u filmu.
Skoro sve što reditelj zamisli sada može da postane realnost na velikom ekranu.
“Zaista nismo ograničeni tehnologijom da napravimo šta god želimo”, kaže Dejvid Smit iz kompanije Sony Pictures Imageworks. On dodaje da je sa današnjom brzinom i snagom kompjutersih procesora, digitalni svet postao realniji nego ikada pre.
Smitov tim je za potrebe snimanja filma “Čudesni Spajdermen 2” kreirao Tajms skver, koji se ni po čemu ne razlikuje od onog pravog u Njujorku.
“Vide se svetla u prodavnicama, mi smo stavili svetla unutra. Svo ulično osvetljenje je napravljeno tako što smo ubacili verziju u kompjuterski svet i ispalo je identično kao u stvarnom svetu”.
Ipak, za umetnike za specijalne efekte i dalje postoji jedna prepreka, kaže Pol Debevek sa Instituta za kreativne tehnologije pri univerzitetu južne Kalifornije, koji koristi binu sa osvetljenjem za skeniranje lica i pravljenje digitalnih dublera.
“Još uvek pokušavamo da napravimo perfektno ljudsko lice na filmu”.
Debevek ističe da je do sada najbolji primer kompjuterske animacije lica - film iz 2008. “Neobični slučaj Bendžamina Batona” kada je korišćeno lice glumca Breda Pita.
On međutim dodaje da umetnici koji rade sa efektima koriste i više od današnjih zvezda.vOni su prošle godine napravili digitalnu dublerku preminule pop pevačice iz Azije, Tereze Teng, koja je onda nastupala na koncertu sa kineskom pop zvezdom, Džejem Čouom.
“Sa mnoštvom podataka koje smo im mi obezbedili, mnogo umetničkog rada i mnogo tehničkog znanja iz digitalnog domena, uspeli su da naprave raspevano lice Tereze Teng, koja je izvela ne samo jednu od njenih originalnih numera, već dve pesme sa Džej Čouom, koje nisu bili ni komponovane u vreme dok je ona bila živa”.
Debevek očekuje da reditelji počnu da koriste sve više virtuelne tehnologije, poput one koja je viđena u filmu “Avatar”.
“Iako izgleda kao da je ta tehnologija jako skupa, na kraju će ipak biti lakše tako praviti filmove”.
On dodaje i da sa virtuelnom produkcijom neće biti potrebe za tolikim brojem ljudi iza scene. Dejvid Smit kaže da bi lokacije napravljene na kompjuteru takođe mogle da postanu realističnije i opipljivije za glumce.
“Potencijalno, u budućnosti bismo mogli da napravimo svet na kompjuteru koji bi doneli na filmski set tako da oni ne bi morali da glume ispred hroma kija već bi mogli da budu na pozornici koju smo kompjuterski napravili i koja bi izgledala možda još grandioznije, pa bi mogli za nešto da se uhvate”.
Umetnici za vizuelne efekte se međutim slažu da i pored napredne tehnologije i potencijala da se sve napravi u virtuelnom svetu i dalje ne postoji zamena za prave glumce koji tumače likove u filmu.