Nakon više od dvije i po godine od Arapskog proljeća, raspoloženje stanovnika regiona drastično se promijenilo, od trijumfa do očaja, zbog nasilja i krvoprolića na Bliskom istoku. Glas Amerike pokušao je da pronađe odogovore na pitanja šta se dogodilo i šta aktuelni trendovi znače za budućnost tog područja.
Početkom 2011. godine, Egipćani su slavili kada je u protestima okončana 30. godišnja vladavina Hosnija Mubaraka. Širom Bliskog istoka i sjeverne Afrike, diktatori su zbacivani s vlasti, dok je raspoloženje među pro-demokratskim demonstrantima bilo euforično. Pokret poznat kao Arapsko proljeće je međutim dao, kako se kasnije ispostavilo, lažnu nadu za budućnost. Džejms Filips je viši analitičar za Bliski istok u Fondaciji “Heritidž”
“Obamina admnistracija i druge zapadne vlade prihvatili su taj pozitivni stav, jer je sam naziv Arapsko proljeće na neki način nagovještavao optimističnu i sigurnu tranziciju ka demokratiji. Mislim da to nikada nije bio slučaj”.
Veći dio Bliskog istoka uskoro je uvučen u haos. Egipatska vojska je prošlog mjeseca zbacila s vlasti prvog predsjednika izabranog na slobodnim izborima, a zatim pustila Mubaraka iz zatvora i smjestila ga u kućni pritvor.
U Siriji je prethodno izbio građanski rat. Postoje čak i nagovještajiu da je u sukobu, u kojem je do sada poginulo više od 100 hiljada ljudi, upotrijebljeno hemijsko oružje. Ekstremisti povezani sa al-Kaidom učestvuju u borbama, dok civili bježe.
U Libiji, stotine paravojnih snaga patroliraju zemljom. Pojedine su povezane sa al-Kaidom. Džonatan Šancer, iz Fondacije za odbranu demokratija, razgovorao je sa Glasom Amerike putem Skajpa.
“Treba imati na umu da arapski svijet nije dobro upoznat sa demokratijom, u stvari nema iskustva sa njom. Žarko je žele, što ne znači da znaju kako da je dostignu.”
U Iraku je nakon izbora i povlačenja američkih vojnika, došlo do jačanja terorizma i pogoršanja nasilja, u svijetlu napetosti između sunitskih i šiitskih muslimana. Vlada, predvođena šiitima, za krvoproliće uglavnom okrivljuje al-Kaidu koja je, kako smatraju analitičari, u dobroj poziciji da iskoristi nemire koji se šire regionom.
“Riječ je o nemirima koji su se dogodili nakon Arapskog proljeća. Nismo sigurni koliko će trajati i za sada se čini da neće uskoro biti prevaziđeni.”
Suniti nasuprot šiita, islamisti nasuprot sekularnih, autoritarni nasuprot demokrata-sve te podjele ključaju na već nemirnom Bliskom istoku. Džejsm Filips kaže:
“Nadam se da nećemo preći sa Arapskog proljeća na islamističku zimu. Smatram nažalost da će se to ipak dogoditi u mnogim djelovima arapskog svijeta.”
Filips poručuje da će proći najmanje jedna generacija prije, kako očekuje, teške tranzicije ka demokratiji.
Početkom 2011. godine, Egipćani su slavili kada je u protestima okončana 30. godišnja vladavina Hosnija Mubaraka. Širom Bliskog istoka i sjeverne Afrike, diktatori su zbacivani s vlasti, dok je raspoloženje među pro-demokratskim demonstrantima bilo euforično. Pokret poznat kao Arapsko proljeće je međutim dao, kako se kasnije ispostavilo, lažnu nadu za budućnost. Džejms Filips je viši analitičar za Bliski istok u Fondaciji “Heritidž”
“Obamina admnistracija i druge zapadne vlade prihvatili su taj pozitivni stav, jer je sam naziv Arapsko proljeće na neki način nagovještavao optimističnu i sigurnu tranziciju ka demokratiji. Mislim da to nikada nije bio slučaj”.
Veći dio Bliskog istoka uskoro je uvučen u haos. Egipatska vojska je prošlog mjeseca zbacila s vlasti prvog predsjednika izabranog na slobodnim izborima, a zatim pustila Mubaraka iz zatvora i smjestila ga u kućni pritvor.
U Siriji je prethodno izbio građanski rat. Postoje čak i nagovještajiu da je u sukobu, u kojem je do sada poginulo više od 100 hiljada ljudi, upotrijebljeno hemijsko oružje. Ekstremisti povezani sa al-Kaidom učestvuju u borbama, dok civili bježe.
U Libiji, stotine paravojnih snaga patroliraju zemljom. Pojedine su povezane sa al-Kaidom. Džonatan Šancer, iz Fondacije za odbranu demokratija, razgovorao je sa Glasom Amerike putem Skajpa.
“Treba imati na umu da arapski svijet nije dobro upoznat sa demokratijom, u stvari nema iskustva sa njom. Žarko je žele, što ne znači da znaju kako da je dostignu.”
U Iraku je nakon izbora i povlačenja američkih vojnika, došlo do jačanja terorizma i pogoršanja nasilja, u svijetlu napetosti između sunitskih i šiitskih muslimana. Vlada, predvođena šiitima, za krvoproliće uglavnom okrivljuje al-Kaidu koja je, kako smatraju analitičari, u dobroj poziciji da iskoristi nemire koji se šire regionom.
“Riječ je o nemirima koji su se dogodili nakon Arapskog proljeća. Nismo sigurni koliko će trajati i za sada se čini da neće uskoro biti prevaziđeni.”
Suniti nasuprot šiita, islamisti nasuprot sekularnih, autoritarni nasuprot demokrata-sve te podjele ključaju na već nemirnom Bliskom istoku. Džejsm Filips kaže:
“Nadam se da nećemo preći sa Arapskog proljeća na islamističku zimu. Smatram nažalost da će se to ipak dogoditi u mnogim djelovima arapskog svijeta.”
Filips poručuje da će proći najmanje jedna generacija prije, kako očekuje, teške tranzicije ka demokratiji.