Linkovi

Napadi podstakli debatu o integraciji


Specijalne snage u Briselu
Specijalne snage u Briselu

Teroristički napadi u Briselu i Parizu podstakli su obje prijestonice da razmišljaju o tome kako da bolje integrišu siromašne, imigrantske zajednice iz kojih potiču pojedini teroristi.

Međutim, šta zapravo znači integracija u današnjoj multikulturalnoj Evropji, koja se brzo mijenja? Glas Amerike pokušao je da pronađe odgovor na to pitanje u briselskoj četvri Molenbek i pariškom predgrađu Sevran.

Molenbek je udaljen samo pola sata pješice od istorijskog centra Brisela, ali je po mnogo čemu riječ o drugom svijetu. U toj četvrti živi veliki broj različitih nacionalnosti, mada su Marokanci dominantna migrantska zajednica. Ovo je mjesto iznevjerenih nada i visoke nezaposlenosti.

“Mladi nam kažu da se ne osjećaju kao da su dio društva, da nema ničega za njih, poslova ili pristojnih stanova”, kaže Tomas Devos iz udruženja za pomoć mladima "Jes".

Molenbek, Brisel
Molenbek, Brisel

Lokalna udruženja poput Jesa, organizacije za pomoć mladima, pokušavaju da promijene situaciju. Međutim, suočeni su sa još jednom realnošću: reputacijom Molenbeka kao evropskog centra radikalizma. Tu su se vratili džihadisti iz Sirije i odrasli neki od osumnjičenih za terorističke napade u Parizu i Briselu. Pojedini Belgijanci smatraju da napadi – kao i sam Molenbek – odražavaju neuspjeh zemlje da integriše veliku muslimansku imigrantsku zajednicu.

“Ljut sam – šta smo mi krivi? Šta su ove žrtve uradile? Ništa”, ističe biznismmen Bertran Pirson.

Eksperti smatraju da realnost nije tako jednostavna. Mnogi muslimanski imigranti smatraju da su Belgijanci… čak i ako se uvijek ne osjećaju prihvaćenim.

Da, osjećam se kao da sam žigosan, kao i veliki broj ljudi. Međutim, samo uskogrudi ljudi razmišljaju na taj način. Moramo da idemo naprijed zajedno. Prvo treba da se prestane sa marginalizacijom mladih u getoima, koji se uvijek osjećaju odbačenim”, kaže marokanski imigrant Larbi Arbaui.

Prema nekim izvještajima, mladi muslimani u Belgiji nedavno su počeli da dobijaju sms poruke da se bore protiv zapadnjaka. Međutim, napadi u Briselu pogodili su i porodice pojedinih mladića u Molenbeku.

“Ti ljudi nemaju vjeru. Moja rođaka, muslimanka, povrijeđena je na aerodromu”, navodi stanovnik Molenbeka Ajub Bakiui.

Možda su prije mislili da to ne pogađa njih. Međutim, to se sada dogodilo. Porodice su pogođene, ljudi koje znaju, do kojih im je stalo”, ističe Devos.

Isti konflikti aktuelni su u susjednoj Francuskoj u kojoj, poput Belgije, takođe živi velika sjevernoafrička imigrantska zajednica. Francuska i Belgija smatraju se vodećim evropskim izvoznicima džihadista u Siriju i Irak.

Francuska policija
Francuska policija

“Ova djeca iz druge i treće generacije se ne osjećaju Francuzima. Problem je u nesposobnosti ove zemlje da se suoči sa svojom istorijom i izgradi zajedničku”, smatra ekspert za islam Alegzandr Pjetr.

Danas, pojedini francuski političari tvrde da postoje desetine Molenbeka u Francuskoj –uključujući i neka od ozloglašenih, siromašnih predgrađa sa velikim brojem imigranata. Sevran – koji je na pola sata vožnje podzemnom željeznicom od Pariza – je među njima. Pojedini njegovi stanovnici žale se na sve veću radikalizaciju, dok je jedna ekstremistička džamija zatvorena tek nedavno.

Međutim, gradonačelnik Stefan Gatinjon kaže da je problem radikalnog islama veći od samo jednog grada i da mora da se rješava na cijeloj teritoriji. To znači da treba raličito posmatrati mjesta poput Sevrana i pitanje integracije.

Ovdje se kreiraju i događaju stvari, u kulturi, sportu i biznisu. To je suština otvorenog društva. Ono što Francuska predlaže je zatvoreno društvo.”

Lokalni aktivista i preduzetnik Jasin Hilmi saglasan je sa tim stavom i poziva se na posjetu Sjedinjenim Državama.

“Čak i stranci koji tek dođu kažu da su Amerikanci. To je osjećaj patriotizma i pripadnosti koji je, nažalost, veoma različit od onog što se događa u Francuskoj.”

Zbog toga, u Molenbeku i Sevranu, ljudi vjeruju da su potrebna nova rješenja za borbu protiv radikalizma. To, dijelom, znači prepoznati raznolikost koja danas definiše Belgiju i Francusku, te stvoriti osjećaj pripadnosti – i zajednici i naciji.

XS
SM
MD
LG