Linkovi

Sve više Amerikanaca uzgaja svoju živinu


Kako bi pripremili ljude koji razmišljaju o uzgajanju sopstvene živine, jedna firma počela da iznajmljuje kokošinjce.

Rastom potražnje za zdravom, lokalno proizvedenom hranom, uzgoj živine u dvorištima sve je popularniji među Amerikancima. Međutim nemaju svi znanje, talenat ni uslove za to, pa mladi inovatori, u predgrađima Vašingtona, pomažu zainteresovanima, da pre nego što krenu u bilo kakvu veću investiciju oko uzgoja živine, odluče da li je to za njih ili ne.

Skupljanje jaja je svakodnevna zabava za članove porodice Harst. U svom dvorištu, u prigradskom naselju države Merilend, Harstovi su, pre tri nedelje, počeli da uzgajaju živinu.

“Godinama smo želeli da držimo živinu u dvorištu. Međutim niti smo imali vremena da napravimo kokošinjac, niti smo znali gde da kupimo perad. Nedavno smo čuli da postoji kompanija za iznajmljivanje kokošinjaca", priča Naomi Harst.

Firmu za rentiranje kokošinjaca je, sa partnerom, pre 18 meseci osnovao Tajler Filips.

"Iznajmljujemo kokošinjce na točkovima u paketu sa dve kokoške nosilje, hranom, leglom, posudom za vodu i hranu. Nudimo i 24 sata otvorenu telefonsku liniju za eventualna pitanja. Cena iznajmljivanja je 185 dolara za četiri nedelje", priča Filips.

Na mušteriji je da odluči da li će da nastavi sa iznajmljivanjem, vrati ili otkupi kokošinjac.

“U proseku godišnje iznajmimo 12 do 15 kokošinjaca mesečno, a od prošle godine prodali smo ih 75 sa kokoškama nosiljama i oko 200, samo, nosilja", kaže Filips.

On projektuje i izrađuje ekološki prihvatljive kokošinjce.

“Uvek nastojimo da prikupimo što više materijala koji može da se reciklira. Najvažnije mi je da kokošinjci ne predstavljaju opasnost za decu. Živina u njima ima prostora i može i iz kokošinjca da kljuca travu. Nisu teški i lako se prenose", objašnjava Filips.

Tajler Filips kaže da je na ideju o iznajmljivanju kokošinjaca došao zbog ljubavi prema životinjama i zato što je odrastao na roditeljskoj farmi u predgrađu Vašingtona.

Harstovi se nadaju da će njihova dvorišna farma biti dobra škola za njihovu petogodišnju devojčicu i da će je naučiti saosećajnosti, odgovornosti i pružiti joj saznanja o poreklu hrane.

“Ne sećam se da smo se ikada ranije zahvalili izvoru hrane. Međutim sada, svaki put kad sakupljamo jaja zahvalimo se kokoškama. To je teško naučiti ukoliko nemate životinju u bašti koja vam je izvor hrane", zaključuje Naomi Harst.

Jesti svaki dan sveža, organska jaja je još jedna velika prednost kaže Harst, a kokoške vremenom postanu i kućni ljubimci.

"Zovu se Hilari, Lejdi Keti i Henrijeta. Kokoške su zabavne, a uzgoj je jednostavan. Ove gospođice ćemo definitivno zadržati", kaže Naomi.

Američki gradovi imaju različite propise o držanju domaćih životinja. Neki traže veliku okućnicu ili saglasnost komšija, drugi ograničavaju količinu peradi ili pak potpuno zabranjuju držanje. Filips se nada da će se sa porastom interesovanja i propisi menjati.

"Propisi u okruženju američke prestonice menjaju se skoro svakog meseca I neki od tih okruga će možda, uskoro, dozvoliti držanje kokošinjaca u dvorištima jer to postaje trend širom Sjedinjenih Država", nada se Filips.

A kako veruje Filips, u narednih pet godina i potražnja za iznajmljivanjem kokošinjaca će se proširiti u većini američkih gradova.
XS
SM
MD
LG