Linkovi

Raznoliki ekosistem u ledenim pločama


Na kraju letnjeg perioda u južnoj hemisferi, završena su i istraživanja Antarktika i naučnici se nadaju da će uspeti da pronađu i objasne razlog ubrzanog topljenja ledenih površina i uticaj koji ta pojava ima na porast nivoa mora.

Naučnici sa Univerziteta Severnog Ilinoisa su se, posle tromesečne ekspedicije, tokom koje su izučavali najveću antarktičku ledenu ploču nazvanu Ros, vratili u laboratorije.

Antarktik je najsuvlje, najhladnije i najvetrovitije mesto na našoj planeti. Profesori sa Univerziteta Severnog Ilinoisa, Rid Šerer i Ros Pauel su se upravo vratili sa druge ekspedicije na Antarktiku koju je finansirala Nacionalna fondacija za nauke. Tokom prve ekspedicije, članovi istraživačkog tima su uspešno došli do jezera ispod ledene kape i uzeli uzorke vode i taloga. Tokom druge ekspedicije, istraživali su mesto gde se spajaju led Južnog pola, kopno i more u zoni ledene ploče zapadnog Antarktika.

“Fokus istraživanja bio je da dođemo do uzoraka sedimenata iz te zone kako bismo saznali više o ledenim pločama, promenama koje su nastale tokom vremena, šta se sa njima sada dešava i njhovom potencijalnom uticaju na porast nivoa mora”, kaže Šerer.

“Utvrdili smo da su to veoma osetljiva područja za stabilnost dinamike ledenog brega i za to kojom brzinom led može da reaguje na povećanje temperature i okeana i atmosfere”, navodi Pauel.

Specijalnom metodom bušenja, uz pomoć tople vode, naučnici su probili skoro 740 metara Rosove ledene ploče, najveće mase plutajućeg leda na svetu i prvi put uzeli uzorke vode i sedimenata sa dna. Podvodna kamera na daljinski upravljač, bila je spuštena u morsku šupljinu od 400 kvadratnih metara. Posmatrajući dubine iz komandnog centra, Šerer je bio iznenađen otkrićem raznolikosti ekosistema, duboko ispod leda.

“To je veoma pokretna sredina. Dno se stalno menja. Ono što smo videli su veoma mobilni organizmi od kojih neki plivaju, a neki gmižu. Očito je da imaju dovoljno hrane da se održe. Neka od tih malih stvorenja koja podsećaju na rakove kreću se veoma brzo i vrlo su aktivna.”

Ovo je najjužnije mesto na planeti gde je neka riba pronađena. Vođa ekspedicije Ros Pauel, kaže da se na osnovu leda i uzoraka sa dna može pretpostaviti kako su ta stvorenja dospela tamo i njihov uticaj na povlačenje leda.

“Znamo da se led tamo sada otapa i ispitivanjem jezgra, kada dođemo do njega, nadamo se da ćemo saznati šta se sa ledom dešavalo u prošlosti, da bismo mogli to da povežemo sa onim što se dešava sada. Zato što se led topi tako brzo, ili nam tako izgleda, pretpostavljamo da ćemo, kada dođemo do jezgra, videti razliku u tome šta se sa ledenim površinama dešavalo kroz istoriju.”

Pauel kaže da njihovo istraživanje pokreće više pitanja nego što ima odgovora. Zato planira da sa drugim naučnicima podnese zahtev za još jedan grant za povratak na zaleđeni kontinent.

XS
SM
MD
LG