Godinama su kineske kompanije prodavale daleko više robe u SAD, nego što su američke firme prodavale u Kini. Taj trgovinski deficit dostigao je 318 milijardi u 2013, ali postoje nagoveštaji da se situacija menja.
Brodovi u američkim lukama dovoze mnogo više robe iz Kine, nego što SAD izvoze u tu azijsku zemlju. Ključni razlog je to što su mnoge američke firme prebacile svoju proizvodnju u Kinu u okviru procesa u SAD nazvanog „ofšor autsorsing“. Zbog toga su mnogi Amerikanci ostali bez posla. Međutim, Rozmeri Kouts, koja je mnogim firmama pomogla da izvezu svoju proizvodnju, primećuje promenu.
“Dok je Kina gradila svoju bazu za industrijsku proizvodnju, postala je veoma atraktivna, ne samo zato što je manje skupo da se proizvodi tamo, već zato što se tamo nalaze svi vaši snabdevači i cela infrastruktra. Međutim, vidimo promenu toga sada. U poslednjih godinu-dve, velika pažnja se poklanja takozvanom 're-šoringu'“.
„Re-šoring“ je vraćanje proizvodnje i usluga nazad u SAD. Kako je posećivala neke prodavnice u Njujorku, Kouts kaže da kupac igra glavnu ulogu u tome gde se stvari proizvode.
“Cena cipela će možda skočiti, ukoliko su one proizvedene u SAD, od američkih materijala, ali očekujemo da će se to smanjiti na nekih 10 do 15 odsto u odnosu na međunarodne cene. Stoga morate da odlučite, kao potrošač u SAD, da či želite da platite tih ekstra 10 do 15 odsto, da bi kupili proizvod napravljen ovde”.
Vodeće američke korporacije, kao što je „Epl“, proizvode u Kini, ali prodaju svoje proizvode u SAD. Isto je i sa „Dženeral Elektrikom“, „Delom“ i drugima. U Vašingtonu, s obzirom na i dalje relativno visoku stopu nezaposlenosti, proizvodnja i radna mesta su političko pitanje.
Profesorka Njujorškog univerziteta (NYU) Natalija Levina tvrdi da postoje dobri poslovni razlozi da se proizvodnja vrati u SAD.
“Jedan od njih je veća produktivnost američkih radnika zbog napretka u kompjuterskoj tehnologiji. Takođe, tu je i potreba da se inventar drži na niskom nivou, što znači da proizvodnja treba da bude na sličnom nivou kao potrošnja“.
Međutim, jeftina cena rada u Kini i drugim zemljama, nastaviće da u bliskoj budućnosti sprečava „re-šoring“ u SAD, smatra Rozmeri Kouts.
“Nije to samo stvar da se prekine proizvodnja i da se vrati nazad u SAD. To je vrlo promišljen proces dizajniranja, automatizacije, inovacije, i lokalizacije proizvoda, pa tek onda mogućnost proizvodnje toga za lokalno tržište”.
I dok uvozna roba iz Kine nastavlja da se istovaruje na američkim dokovima, analitičari predviđaju da će biti neophodna poslovna genijalnost kako bi se razvili novi proizvodi, nova tržišta i nova američka radna mesta.
Brodovi u američkim lukama dovoze mnogo više robe iz Kine, nego što SAD izvoze u tu azijsku zemlju. Ključni razlog je to što su mnoge američke firme prebacile svoju proizvodnju u Kinu u okviru procesa u SAD nazvanog „ofšor autsorsing“. Zbog toga su mnogi Amerikanci ostali bez posla. Međutim, Rozmeri Kouts, koja je mnogim firmama pomogla da izvezu svoju proizvodnju, primećuje promenu.
“Dok je Kina gradila svoju bazu za industrijsku proizvodnju, postala je veoma atraktivna, ne samo zato što je manje skupo da se proizvodi tamo, već zato što se tamo nalaze svi vaši snabdevači i cela infrastruktra. Međutim, vidimo promenu toga sada. U poslednjih godinu-dve, velika pažnja se poklanja takozvanom 're-šoringu'“.
„Re-šoring“ je vraćanje proizvodnje i usluga nazad u SAD. Kako je posećivala neke prodavnice u Njujorku, Kouts kaže da kupac igra glavnu ulogu u tome gde se stvari proizvode.
“Cena cipela će možda skočiti, ukoliko su one proizvedene u SAD, od američkih materijala, ali očekujemo da će se to smanjiti na nekih 10 do 15 odsto u odnosu na međunarodne cene. Stoga morate da odlučite, kao potrošač u SAD, da či želite da platite tih ekstra 10 do 15 odsto, da bi kupili proizvod napravljen ovde”.
Vodeće američke korporacije, kao što je „Epl“, proizvode u Kini, ali prodaju svoje proizvode u SAD. Isto je i sa „Dženeral Elektrikom“, „Delom“ i drugima. U Vašingtonu, s obzirom na i dalje relativno visoku stopu nezaposlenosti, proizvodnja i radna mesta su političko pitanje.
Profesorka Njujorškog univerziteta (NYU) Natalija Levina tvrdi da postoje dobri poslovni razlozi da se proizvodnja vrati u SAD.
“Jedan od njih je veća produktivnost američkih radnika zbog napretka u kompjuterskoj tehnologiji. Takođe, tu je i potreba da se inventar drži na niskom nivou, što znači da proizvodnja treba da bude na sličnom nivou kao potrošnja“.
Međutim, jeftina cena rada u Kini i drugim zemljama, nastaviće da u bliskoj budućnosti sprečava „re-šoring“ u SAD, smatra Rozmeri Kouts.
“Nije to samo stvar da se prekine proizvodnja i da se vrati nazad u SAD. To je vrlo promišljen proces dizajniranja, automatizacije, inovacije, i lokalizacije proizvoda, pa tek onda mogućnost proizvodnje toga za lokalno tržište”.
I dok uvozna roba iz Kine nastavlja da se istovaruje na američkim dokovima, analitičari predviđaju da će biti neophodna poslovna genijalnost kako bi se razvili novi proizvodi, nova tržišta i nova američka radna mesta.