Linkovi

Kosmos inspiriše afričke umetnike


"Starkid," slika Ovusu-Ankome iz Gane je deo izložbe u Smitsonijanovom Muzeju afričke umetnosti.
"Starkid," slika Ovusu-Ankome iz Gane je deo izložbe u Smitsonijanovom Muzeju afričke umetnosti.
Astronom Karl Sagan je pisao o kosmosu kao o „najvećoj misteriji“. Mnogo pre nego što su svemirska istraživanja bila moguća, pre nego što smo imali moćne teleskope za istraživanje zvezda i planeta, ljudi su posmatrali nebo i pokušavali da pronađu šta se nalazi iza njega. Kulturalna astronomija je predmet nove izložbe pod naslovom „Afrički kosmos: zvezdana umetnost“, u Nacionalnom muzeju afričke umetnosti, ovde u Vašingtonu.

Maske za obeležavanje mesečevih mena ili premošćavanje Zemlje i neba; džinovska zmijska duga načinjena od plastičnih kontejnera za naftu; stereografska projekcija južnog neba i još stotinu objekata, predstavljeni su na izložbi „Afrički kosmos: zvezdana umetnost“. Kustoskinja izložbe je Kristin Malen Kremer.

„Reč je o znanju o nebu primenjenom u umetnosti, o upoznavanju stvaranja umetničkog dela.“

Tu su radovi tradicionalističkih umetnika iz 19. i 20. veka, ali i mnogo stariji, poput ove retke predstave boginje Sopdet, koja je za drevne Egipćane predstavljala najsjajniju zvezda na nebu.

„Značaj obožavanja Sopdet je za Egipćane bio u tome što je pojava te zvezde najavljivala rečne poplave, godišnje navodnjavanje zemlje za zemljoradnju“,
kaže Malen Kremer.

Na izložbi su predstavljeni i radovi savremenih umetnika. „Dan za noć“, Južnoafrikanca Vilijama Kentridža, nagoveštava kosmos pomoću negativa slike mrava koji mile preko šećernih linija. Karl Nel, takođe iz Južnoafričke Republike, objašnjava da je „Polje koje podrhtava“ zapravo tumačenje fenomena nazvanog „formiranje sočiva“.

To je način na koji se svetlosni, ili radio talasi ili rendgenski talasi, povijaju u beskrajnom prostoru. I to povijanje, koje nazivamo ‘formiranjem sočiva’, ukazuje nam na prisustvo onoga što se ispostavlja da je tamna materija ili tamna energija.“

Nel je sarađivao sa naučnicima prilikom rada na ovom delu, „Istraživanju beskraja“, zapravo video simulaciji beskrajnog prostora, na osnovu naučnih podataka. On je dodao zvuk: zrikanje cvrčaka.

„To sam shvatio radeći noću u svom ateljeu u Africi. Velika vrata ateljea su otvorena. I kada čujem crikavce, zvuče mi kao zvuci beskrajnog prostora.“

Stvarni zvuci beskrajnog prostora mogu da se čuju i drugde na ovoj izložbi. Prirodne vibracije zvezda su pojačane da bi mogle da se čuju.

Radovi na izložbi „Afrički kosmos“, i drevni i savremeni, upućuju na neprekidnu borbu da se pronađe mesto ljudske vrste u ogromnom prostranstvu svemira.
XS
SM
MD
LG