Svake godine, u sve prisutnijem ilegalnom poslu vrijednom više milijardi dolara - biznisu koji podržavaju i pojedinci i kriminalne bande, preko meðunarodnih granica prokrijumèari se oko 800 hiljada ljudi. Ta brojka bi bila i veæa, tvrdi amerièki Državni sekretarijat, kada bi se raèunali i ljudi kojima se trguje unutar granica nekih zemalja. U mreže krijumèara upecaju se uglavnom žene i djevojèice, ali, isto tako, i djeèaci i mladiæi, najèešæe u zemljama južne i istoène Azije i Afrike. Džon Miler, direktor kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima u amerièkom državnom sekretarijtu, opisao je je nedavno razmjere problema trafikinga - u svjedoèenju pred kongresnim Pododborom za ljudska prava.
"Razne vrste ropstva – koje je prisutno u svim zemljama svijeta, bez izuzetka, ukljuèujuæi i Sjedinjene Države – obuhvataju seksualno ropstvo, prisilno obavljanje kuænih poslova, rad u fabrikama i na farmama, ali i korištenje djece umjesto vojnika. Vjerujemo da je najrasprostranjenija kategorija seksualnog ropstva," rekao je Miller.
Vlade širom svijeta poduzimaju sve agresivnije mjere u borbi protiv trgovine ljudima, a nevladine organizacije intenziviraju svoje djelatnosti kako bi otkrile žrtve i pomogle im u oporavku. U Kongresu, vjerojatno najžešæi borac protiv trgovine ljudima, zastupnik Chris Smith iz New Jerseya, koji je podsjetio da su najmanje 24 zemlje usvojile zakone za borbu protiv trgovine ljudima, a deseci drugih su u postupku donošenja takvih zakona. Oko 8 tisuæa trgovaca ljudima našlo se pred sudom, a 2.800 ih je veæ osuðeno. No, mnogo još treba uèiniti. Beatrice Fernando, rodom iz Sri Lanke, i sama je bila žrtva trgovine ljudima. Danas ona upozorava da je potrebno poveæati svijest javnosti o tom problemu usporedo s kaznenim progonom krijumèarskih organizacija, te brižno motriti nastojanja drugih vlada.
"Svake godine, izvješæe državnog tajništva o trgovanju ljudima trebalo bi objaviti i iznose sredstva koje je svaka zemlja utrošila u borbi protiv trgovine ljudima. Treba potom ocijeniti da li je financiranje u skladu s uèincima. Izvješæe bi takoðer trebalo dokumentirati represiju koju neke vlade provode nad skupinama koje se bore protiv ropstva."
Linda Smith, predsjednica organizacije Shared Hope International, poziva na veæe napore u identifikaciji žrtava trgovine ljudima, razotkrivanju pojedinaca i mreža koje sudjeluju u tom zloèinu, te na poveæanje pritiska na vlade raznih zemalja da se što jaèe bore protiv trgovine ljudima.
"U Europi postoji èitav tajni, 'podzemni' sustav gdje se kriju djevojke koje ne žele biti deportirane natrag u zemlje gdje bi bile ubijene. U tom smislu imamo velike probleme. Postoji i trgovina viktimizacijom, koja se razvila u nekoliko zemalja, od kojih su neke naši prijatelji i njihovi saveznici. Naša vlada govori svojim saveznicima da niti oni ne mogu tolerirati problem ropstva, što mi stvarno cijenimo," kazala je Linda Smith.
Ove godine, kongresmen Chris Smith nadgleda ponovno usvajanje zakona protiv trgovine ljudima, koji je kongres prvi puta usvojio 2000. godine. Èlanci u novom zakonu ukljuèuju i korake koji bi se poduzimali protiv Amerikanaca, - bilo da su pripadnici vlade ili vojske -, ukljuèenih u trgovanje ljudima. Meðu drugim amerièkim zakonima koji izravno ili neizravno imaju veze s trgovanjem ljudima je i Zakon o zaštiti, Protect Act, koji, izmeðu ostaloga, ima za cilj i Amerikance koji putuju u inozemstvo s ciljem angažiranja u seksualnoj eksploataciji.