Linkovi

Koliko su bili pogrešni podaci o iraèkom naoružanju? - 2004-02-04


Kakva razlika za godinu dana. Petog februara 2003. državni sekretar Kolin Pauel predstavio je pred Savetom bezbednosti Ujedinjenih nacija amerièke dokaze da Irak poseduje oružje masovnog uništenja i da stoga mora da se suoèi sa vojnom intervencijom. Pauel je tvrdio da Sjedinjene Države poseduju pouzdane obaveštajne podatke. Godinu dana kasnije, doskorašnji glavni amerièki vojni inspektor u Iraku, Dejvid Kej ukazuje na nepostojeæe zalihe takvog oružja i na obaveštajne promašaje. Kolin Pauel sada kaže da možda ne bi savetovao napad na Irak da je znao da oružje ne postoji. U meðuvremenu, predsednik Buš je pristao da se obrazuje deveto-èlana komisija koja æe istražiti ovo pitanje. No, po reèima Džozefa Sirinsionija, direktora Projekta za neširenje nuklearnog oružja u Karnegijevoj zadužbini za mir u svetu, administracija je svesno preterivala u svojim procenama:

“Još 2002. obaveštajna služba sekretarijata za odbranu je navodila da nema dokaza o zalihama niti kapacitetima za proizvodnju takvog oružja u Iraku. Služba se izrazito trudila da ukaže na tu èinjenicu. Meðutim, Kolin Pauel je tvrdio upravo suprotno kada je izjavio “sve što sam danas izneo potkrepljeno je izvorima, pouzdanim izvorima. Ovo nisu puke tvrdnje. Izneæemo èinjenice i zakljuèke zasnovane na pouzdanim obaveštajnim podacima”.

Pauel i dalje izražava uverenje da je odluka o napadu na Irak bila ispravna, s obzirom na iraèke sposobnosti i namere Sadama Huseina. Spor je jedino oko zaliha, izjavio je juèe amerièki državni sekretar Kolin Pauel:

“Jedina stvar o kojoj se sada diskutuje je da li su postojale zalihe. Taj element æe ispitati obaveštajne agencije. To æe razmotriti nekoliko razlièitih komisija. Meðutim, najvažnije je da je predsednikova odluka bila ispravna”.

Greg Tilman -- koji je do 2002. u Stejt dipartmentu obavljao dužnost direktora Kancelarije za strategiju, neširenje nuklearnog oružja i vojna pitanja -- kaže da je meðusobno optuživanje veæ poèelo:

“Administracija konaèno priznaje da nije predstavila taènu sliku stvari. Stoga se postavlja pitanje ko je kriv za to? Glavno pitanje glasi - koliko su za to odgovorne obaveštajne službe? I, naravno, neki ljudi se izrazito trude da na Belu kuæu ne padne ni najmanja krivica”.

Postoje dva tumaèenja ove situcije. Prvo - da su obaveštajni podaci koje su dobili predsednik, državni sekretar i ostali visoki funkcioneri sadržali puno netaènosti; da su analitièari jednostavno promašili, kao što to tvrdi Dejvid Kej. Po drugom tumaèenju, administracija predsednika Buša je birala one delove obaveštajnog materijala koji su potkrepljivali njeno stanovište i opravdavali rat sa Irakom. Bela kuæa tvrdi da æe nova komisija koja æe istraživati obaveštajne propuste biti verodostojna i dvostranaèka. Dva kongresna odbora veæ vode sopstvene istrage o ovom problemu.

XS
SM
MD
LG