Linkovi

Džejms Džatras o angažovanosti SAD u dijalogu Beograd-Priština - 2003-10-28


DŽ.DŽ.: Nisam siguran kakva bi mogla da bude uloga Vašingtona u iduæoj rundi razgovora, u poredjenju sa pasivnim uèesæem u prvoj. Medjutim, bojim se da Vašington neæe igrati aktivniju ulogu u sledeæoj fazi razgovora jer se ovde smatra uspehom veæ sama èinjenica da su dve strane sele za pregovaraèki sto, mada neki konkretni rezultati nisu postignuti. Takav ishod prve runde razgovora delimièno je rezultat odsustva definitivnog i konkretnog cilja sadašnje administracije. Kao što znate, srpska strana je prvenstveno zainteresovana za praktièno poboljšanje situacije ne-ablanskog stanovništva na Kosovu i Metohiji, dok se albanska strana zalaže za nezavisnost. U odsustvu jasne podrške, koju je albanska strana uživala tokom administracije predsednika Klintona, sadašnja administracija izgleda da nema jasan koncept šta oèekuje od tih pregovora, èime se delimièno može objasniti i pasivnost amerièkog stava.

B.M.: Da li bi neizvesna politièka situacija u samoj Srbiji mogla da utièe na buduæe razgovore izmedju Beograda i Prištine?

DŽ.DŽ.: To bi moglo da se desi s obzirom na krhku vlast u Srbiji, koja pokušava da unapredi odnose sa SAD u okviru konteksta sadašnje amerièke politike prema toj zemlji. Politika amerièke administracije je, u izvesnom smislu, zamrznuta u od pre nekoliko godina definisanoj amerièkoj poziciji o Kosovu i Metohiji i odnosima sa Srbijom. Rešenja nekih pitanja -- kao što su normalizacija trgovinskih odnosa ili praktièni radni odnos o bezbednosnim pitanjima sa vojskom Srbije i Crne Gore -- žrtva su stare politièke definicije koju SAD imaju o Srbiji i Crnoj Gori, uprkos nastojanjima amerièke vlade da unapredi odnose sa Srbijom i da joj oda priznanje za njene dosadašnje napore. Zbog te definicije, još uvek preovladava koncept davanja signala za sporo otvaranje prema Srbiji i Crnoj Gori, delimièno i zbog toga što se u Vašingtonu smatra da Beograd nije ispunio sve svoje obaveze.

B.M.: Da li amerièka administracija èina nešto u cilju unapredjenja unutrašnje politièke situacije u Srbiji i Crnoj Gori i odnosa sa tom zemljom?

DŽ.DŽ.: Administracija ne èini onoliko koliko bi mogla ili trebalo da uèini. Glavni problem je u tome što postoji nespremnost da se sagleda situacija Srbije i Crne Gore u kontekstu globalnih prioriteta SAD. Trebalo bi ukazati da ovo nije 1991. ili 1996. godina, Miloševiæ više nije na vlasti, a SAD su suoèene sa globalnim ratom protiv terorizma. Vašington bi trebalo da unapredi odnose sa Srbijom i Crnom Gorom i drugim zemljama balkanskog regiona. Moglo bi se poèeti sa onim zašta se sada adminisracija najviše zalaže, a to je normalizacija trgovinskih odnosa izmedju SAD i Srbije i Crne Gore. Administracija bi mogla da tom pitanju da isti prioritet kao što je to bilo sa normalizacijom trgovinskih odnosa sa Kinom. Takodje bi mogao da se razmotri veæi stepen saradnje u oblasti bezbednosti sa vojskom Srbije i Crne Gore -- tehnièkoj pomoæi i obuci. Kao primer i putokaz mogla bi da posluži svojevremena pozitivna saradnja dve strane na jugu Srbije. Takodje imate pozitivan gest Srbije i Crne Gore odražen u spremnosti upuæivanja vojnika u mirovne akcije u Avganistanu. Na ekonomskom planu, dosadašnje amerièke investicije u Sribiji su znaèajne i postoji realna moguænost za proširenje produktivnih ekonomskih odnosa. Glavna prepreka u tome je usvajanje zakonskog nacrta o normalizaciji trgovinskih odnosa izmedju dve zemlje, ne zbog znaèaja koji bi taj akt imao u smislu izvoza srpske robe u SAD, veæ zbog signala koji bi bio upuæen poslovnim sektorima u SAD i Srbiji i Crnoj Gori. A taj signal znaèi da ta zemlja više nije talac svoje prošlosti i da je dato zeleno svetlo za investicije, zajmove i poslovne aktivnosti. Mislim da je usvajanje zakonskog nacrta za normalizaciju trgovinskih odnosa u ovom momentu najvažnija stvar.

XS
SM
MD
LG