”Baltièke zemlje su prilièno male i njihova istorija nije slièna balkanskoj. Postoji šala da Balkan proizvodi više istorije nego što može da je savlada. Baltik nije bio izložen oružanim konflikitima, osim kada je Litvanija u dalekoj prošlosti bila sila. S druge strane, još uvek imamo trupe NATO-a u Bosni i na Kosovu. Takoðe još niko ne zna taèno kako æe izgledati Srbija u buduænosti. Makedonija, iako pokazuje pozitivne znake, još uvek ima dug put pred sobom. U stvari, zadatak je da ljudi u tom regionu dobiju nadu u buduænost i budu zaokupljeni današnjicom, današnjom politikom, rešavanjem ekonomskih problema, problema zdravstva, obrazovanja i tome slièno. Drugim reèima, da datum 28. juna 1389. postane dan koji neæe više dominirati sadašnjošæu i biti povod za gorèinu u srcu“.
Osvrnimo se malo na pitanje Kosova. Srpska vlada i parlament su nedavno usvojili deklaraciju o Kosovu kao integralnom delu Srbije, što rezolucija 1244, formalno i sa pravnog stanovišta, omoguæava. No, srpske vlasti, faktièki, nemaju nikakvu vlast na Kosovu, jer njime sada upravljaju UNMIK i snage NATO-a. Usvojeni dokument Albanci smatraju provokacijom, dok Srbi istièu da su u pravu.
Kako Vi ocenjujete situaciju?
“To nije nimalo lako. Oèigledno da tek treba saèekati na vreme kada æe moæi da se odredi konaèni status Kosova. Kada æe mnogo toga o èemu se sada raspravlja izgubiti na znaèaju. U Evropskoj Uniji je na primer zahvaljujuæi postignutim promenama postalo mnogo manje važno da li je neko ko živi u Belgiji Valonac ili Flamanac, ili da li je neko Francuz ili Nemac. Nemaèka i Francuska danas nastoje da zajednièki grade Evropu. Slièno tome, treba se nadati da æe jednog dana sve što je napisano na papiru -- bilo da je Kosovo deo Srbije, nezavisno ili u nekom aranžmanu sa Albanijom -- biti ljudima mnogo manje važno od moguænosti da se udružuju, dobiju posao, slobodno putuju... Pogledajte kako su se razvijali odnosi Francuske i Nemaèke. Poèevši od francusko-pruskog rata sve do 1945. te dve zemlje su inicirale ratove u kojima je poginulo isto onoliko ljudi koliko i u svim ostalim ratovima u istoriji sveta. A danas, kada biste zapitali mladog Francuza da li je moguæ novi rat sa Nemaèkom on ne bi znao o èemu prièate. U Evropi danas mladi ljudi govore po 5,6,7 jezika. Kada ih pitate odakle su, oni prvo kažu da su Evropljani, a tek onda pominju svoju zemlju. To je duh koji æe sigurno dopreti i do prostora bivše Jugoslavije. Širenje takvog duha zavisi od mlade generacije i verujem da æe se ostvariti.”
Dolazite iz Evrope, da li su Evropljani voljni da pomognu Ameriku u Iraku?
“Ukoliko bi Sjedinjene Države pokazale pravo voðstvo i bile voljne da prihvate novu rezoluciju Ujedinjenih nacija kojom bi se tražila pomoæ NATO-a, smatram da bi se prikljuèile sve zemlje èlanice saveza - ukljuèujuæi Francusku. Francuzi veoma otvoreno govore da bi se prikljuèili pod uslovom da strano prisustvo u Iraku dobije meðunarodnu legitimnost. Francuzi ne žele da se naðu u situaciji da moraju svojim graðanima da objašnjavaju zbog èega se nije išlo kroz Ujedinjene nacije, zbog èega okupacija, zašto su Sjedinjene Države glavne u svemu? Nadam se da naša administracija neæe odugovlaèiti s time da se obrati drugim zemljama za pomoæ. U situaciji smo da je više naših vojnika izgubilo život nakon rata nego tokom borbi u Iraku. To je zabrinjavajuæi podatak. Takoðe trošimo enormnih milijardu dolara nedeljno na obnovu Iraka. Smatram da je rešenje u traženju uèešæa NATO-a, a i drugih zemalja, naroèito arapskih. Ukoliko bi se obratili svetu preko Ujedinjenih nacija, verujem da bi se mnoge zemlje odazvale“.