Linkovi

Džim Mudi o procesu privatizacije  privrede Srbije i Crne Gore - 2003-08-15


Finansijski savetnik u amerièkoj brokerskoj firmi ”Morgan Stanley” i bivši kongresmen iz drzave Viskonsin, Dr. Jim Moody, osvrnuo se u razgovoru sa našim kolegom Brankom Mikašinoviæem, na kljuène elemente politièke i ekonomske restrukture u procesu privatizacije privrede Srbije i Crne Gore.

“Ekonomska i politicka restrukture se sprovode ruka pod ruku, ondosno paralelno, i medjusobno su povezani. Važno je identifikovati taèke koje povezuju ta dva porcesa i kako ih uskladiti. Drugim reèima, to je izazov menadžmentu. Na politièkom planu, Srbija i Crna Gora je veæ izabrala svoj politièki sistem i tu nemam puno da dodam sem da je zemlji potrebna odgovorna i transparentna vlast, zbog ogromne vaznosti njenih akcija kao i mehanizam za dobijanje poruka od naroda radi reciproènog delovanja. Na ekonomskom planu, vlada mora da predje sa uloge vlasnika preduzeæa, na ulogu sudije. U ulozi sudije, vlasti ne pokušavaju da steknu preduzeæa veæ da obezbede da ona funkcionišu na pravi i delotvoran naèin. Kljuèni problem o tom pitanju je ko preuzima kontrolu nad društvenim valsništvom, odnosno kako uspostaviti taj transfer na pravièan i transparentan naèin, na osnovu stvarne vrednosti svojine i zakonskih prava. To je taj veliki izazov“.

Kakav bi po Vašem mišljenju mogao da bude model za prenos vlasništva u privatne ruke, zasnovan na amerièkom ili možda nekom evropskom obrazcu?

“Istoèna Evropa ima veliko iskustvo u oblasti privaztizacije državne imovine i kako bi se to moglo uèiniti. Mi u Americi nemamo puno državnog vlasništva stoga je naše isksutvo o tome neznatno. Putokaz bi mogli da budu Poljska i bivše socijalitièke i komunsiticke zemlje istoène Evrope, koje bi mogle da prensu svoje iskustvo i eventualno preporuæe uspešan prilaz tom procesu. Ono što ne bi trebalo dozvoliti u tom procesu jeste da oni koji su u strukturama vlasti i na visokim položajima postanu vlasnici na naèin koji nije transparentan i pravièan. Jedan od naèina da se to ne dogodi jeste da, recimo, radnici u fabrikama i preduzeæima kupe po sniženim cenama akcije svog preduzeæa i na taj naèin imaju neki zalog i interes u poštenom i efikasnom upravljanju tim preduzeæem. Takodje bi trebalo obezbediti da narod bude obavešten o onome šta se dogadja, jer , recimo, u Rusiji, radnici nisu znali šta se dogadjalo i takozvani insajderi ili vladini funkcioneri su pokupovali razna preduzeæa po veoma niskim cenama, zbog manjkavosti informacija. Važno je dobro formulisati i pridržavati se tranzicionog plana sa državnog u privatno vlasnništvo, a da vlasti ostanu po strani u svojstvu sudije i nadziraæa“.

Šta bi u domenu privatizacije Srbija i Crna Gora mogle da uèine sada?

“Nadam se da se proces privatizacije odvija što je brze moguæe. Trebalo bi ustanoviti verodostojan postupak evaluacije vrednosti kompanija, recimo proizvodjaæa duvana ili piva. Kako ustanoviti stvarnu vrednost kiompanije, to je pravo pitanje, a to obicno èine strani struènjaci iz Evrope. Pri tome, ponavljam, politièkim insajderima i funkcionerima ne bi trebalo dozvoliti da preuzmu kontrolu nad tim procesom, odnosno državnom svojinom, jer bi takvi ljudi na taj nacin mogli da se protizakonito obogate, postanu milioneri, na uštrb naroda, kao što je to sluèaj u nekim istoènoevorpskim zemljama, naroèito u Rusiji“.

XS
SM
MD
LG