Jedan istraživaèki institut u Sjedinjenim Državama koji se bavi analizom nuklearne politike založio se za proširivanje istraživanja o posledicama osiromašenog uranijuma po ljudsko zdravlje. Municiju sa tim teškim metalom upotrebljavale su amerièke oružane snage u Iraku i drugim ratovima. Izveštava dopisnik Glasa Amerike, Stiv Baragona.
Granate sa osiromašenim uranijumom omiljena su municija u Pentagonu, zbog toga što taj metal visoke gustine lako probija oklop tenkova i drugih oklopnih vozila. Takve granate i rakete naveliko su korišæene u ratovima u Iraku, na Balkanu i drugde. Osiromašeni uranijum nema jaku radioaktivnost, ali u veæim kolièinama može da bude opasan. Izvršni direktor Instituta za istraživanja o nuklearnoj politici, Èarls Šinan-Majls, kaže da su naroèito ugroženi civili u podruèjima u kojima je bilo borbi:
”U trenutku eksplozije granate se rasprskavaju u finu prašinu, koja se rasipa i taloži po okolnom tlu. Ima je i u pogodjenom vozilu i svako ko se popne ili udje u njega može da je udisanjem unese u organizam,“ kaže Šinan-Majls, dodajuæi da su najviše ugrožena deca koja se igraju po uništenim tenkovima. Èestice uranijuma koje prodru u podzemnu vodu ili u okolne bašte, takodje mogu da budu opasne. Iraèki lekari izvestili su da je posle rata u Persijskom zalivu, 1991. godine, došlo do poveæanja broja obolelih od raka, kao i deformiteta kod novorodjene dece. Ali to nije potvrdjeno iz nekog nezavisnog izvora. Èarls Šinan-Majls kaže da je posle poslednjeg rata opasnost od osiromašenog uranijuma u Iraku možda još veæa:
”Takva municija ispaljivana je u velikim kolièinama tokom nekoliko nedelja, èak i u gusto naseljenim podruèjima, u Bagdadu i drugim gradovima. To je dramatièno pojaèalo potrebu da se nešto preduzme,“ rekao je on.
Amerièke oružane snage ne slažu se sa tim, tvrdeæi da osiromašeni uranijum nije opasan. Dosadašnja istraživanja nisu dovela do definitivnog zakljuèka. Amerièka Nacionalna akademija nauka saopštila je da ima nekih dokaza da izloženost osiromašenom uranijumu ne izaziva ošteæenja bubrega i da male doze ne izazivaju rak pluæa. Ali takodje je saopšteno da nema dovoljno podataka da bi se doneo pouzdan zakljuèak o izloženosti visokim dozama. Pomenuta akademija je saopštila da jednostavno ne može da kaže da li osiromašeni uranijum izaziva druge vrste raka ili neke druge bolesti. Institut za istraživanja o nuklearnoj politici zalaže se za sprovodjenje nezavisne studije u Iraku. Njegov izvršni direktor Èarls Šinan-Majls kaže da bi koalicione snage, ako ne veruju Iraèanima, trebalo da dozole stranim lekarima da ispitaju te tvrdnje:
”Odluku treba da donesu medicinski struènjaci, a ne struènjaci za politiku,“ kaže on.
Institut za istraživanja o nuklearnoj politici poziva koalicione snage da zabrane pristup, a zatim i da dekontaminiraju lokacije zagadjene osiromašenim uranijumom.