D.V.: Uzimajuæi u obzir okolnosti pod kojima se izveštava, novinari pridruženi amerièkim snagama obavljaju dobar posao. Svaki od tih novinara izveštava o onome što vidi i smatra taènim u sukobima dve strane. Neki misle da je reè o uprošæenoj i jednostranoj interpretaciji ratnih sukoba, mada treba imati na umu da novinari pridurženi amerièkim oružanim snagama mogu da izveštavaju samo o onome što vide u areni sukoba. Ono što medijske agencije moraju da urade, jeste da analiziraju sve prispele izveštaje, saopštenja iz Pentagona i Bele kuæe, kao i izveštaje iz sveta, raznih stranih agencija, da bi se uokvirila potpuna slika onoga što se dešava u ratu. To je ono što mi radimo u èasopisu “Time”. Mi prikupljamo i klasifikujemo izveštaje raznih novinara sa terena, iz inostanstva, ili iz Vašingtona i pretopimo ih u jedan tekst. Jedan od problema sa kojima se suoèavate jeste to što objavljivanjem manjih delova odredjene tematike ili akcije, dobijate samo komadiæe ukupne slike onoga što se dogadja u ratu.
B.M.: Da li amerièka javnost dobija potpunu sliku ratne situacije u Iraku ili uglavnom uspešnih akcija koalicionih snaga?
D.V.: Amerièka javnost dobija potpunu sliku dogadjaja - ako to želi. Ako pratite programe komercijalnih televizijskih mreža, kablovske televizije i èitate dnevnu štamu, dobiæete potpunu sliku. Ako se usredsredite samo na televiziju, mogli biste da dobijete jednostranu i nepotpunu sliku. Uopšte uzevši, amerièki mediji iznose sve aspekte iraèkog sukoba. Možda sve nije obuhvaæeno jednim izvestajem ili analizom, ali razni aspekti iraèke tematike su izneti u nizu izveštaja i dopisa. U svakom sluèaju, novinari na terenu obavljaju svoj posao na najbolji moguæi naèin, pod teškim, ratnim uslovima.
B.M.: Kakvo je prisustvo nezavisnih novinara i kakva je njihova uloga u izveštavanju sa iraèkog ratnog poprišta?
D.V.: Nezavisni novinari imaju ovog puta manju ulogu u odnosu na ranije ratove, pošto novinari pridruženi amerièkim snagama imaju daleko veæi i neposredniji pristup ratnoj situaciji. Pitanje nezavisnosti izveštavanja postaje akademsko. Ako ste pridruženi amerièkim snagama, svakako æete razviti odredjene simpatije i razumevanje za vojnike sa kojima provodite vreme, a koje neprijatelj napada. Mnogi novinari na terenu kažu da su se sprijateljili sa vojnicima. Medjutim, takodje æete primetiti da ti isti novinari ne izveštavaju uvek o pozitivnim stvarima, vec i o žrtvama “prijateljske vatre”, civilnim žrtvama, civilima na koje je pucano greškom, surovim napadima i drugom. Mada je Pentagon omoguæio novinarima pristup ratnoj sceni, njihovi izveštaji sadrže i pozitivne i negativne aspekte sukoba.
B.M.: Kako biste uporedili izveštavanje amerièkih medija sa stranim - u kontekstu težnje da se doèara objektivna slika ratne scene?
D.V.: Sve u svemu, mislim da amerièki mediji iznose najobjektivniju sliku rata u Iraku. Ako uporedite amerièke medije sa stranim, oni su èesto pod delimiènom ili totalnom državnom kontrolom, tako da dobijate sliku onoga što vlasti dotiène zemlje žele da predstave. Amerièke medije ne kontroliše država, ali i oni imaju svoje nedostatke. Novinari su ljudska biæa, koja imaju svoje predrasude, koje moraju, ili bi trebalo da prevazidju u svom izveštavanju. U izveštavanju o iraèkoj ratnoj sceni, amerièki mediji verovanto obaveštavaju o skoro svakom aspektu tog rata. U stranim medijima æete možda dobiti daleko regulisanije i selektivnije izveštavanje o ratu i Iraku.