Novokomponovana engleska reè ”blog“ predstavlja skraæenicu izraza ”web log,“ što oznaèava dnevnik objavljen na internetu. Samim tim, glagol ”bloging“ oznaèava stavljanje sopstvenih beleški na uvid svima koji imaju pristup medjunarodnoj kompjuterskoj mreži. Bloging se pojavio osamdesetih godina u kalifornijskoj “Silikonskoj dolini,“ kada su kompjuteraši poèeli da objavljuju svoje tehnièke beleške. Danas, hiljade, a možda i desetine hiljada ljudi svakodnevno objavljuje svoje dnevnike, koji, u zavisnosti od toga koliko su zanimljivi, imaju više ili manje èitalaca. Neki od najpopularnijih ”blogova“ dolaze iz podruèja Iraka. Nekolicina ratnih izveštaèa, pored zvaniènih izveštaja objavljuju i svoje dnevnike. Ali kako izgleda veæu pažnju privlaèe blogovi koje pišu vojnici ili sami Iraèani. Medju najèitanijima je blog jednog amerièkog pomorskog rezerviste u Persijskom zalivu koji se potpisuje šifrom ”El-ti smeš:“
”Imali smo nekoliko raketnih uzbuna u poslednja 24 sata. Osam ili devet. Ipak sam uspeo da se donekle naspavam. Nije teško zaspati kada si iscrpljen. Daleko sam od fronta ali povremeno èujem eksplozije. Ne,... ”èujem“ nije prava reè. Oseæam ih. Ne bih voleo da sam sada na drugoj strani.“
Drugi bloger koji privlaèi pažnju širom sveta je pisac dnevnika koji za sebe kaže da je 29-godišnji Iraèanin koji živi u jednom od bagdadskih predgradja. Svoj dnevnik potpisuje šifrom ”salam paks,“ što znaèi mir na arapskom i latinskom jeziku. Kako izgleda, ”salam paks“ nije pristalica Sadama Huseina:
”Radio non-stop svira ratne pesme iz osamdesetih, koje svi znamo napamet. Pesme sa tekstovima kao što je: ”Biæemo s tobom dok ne umremo, Sadame.“ Niko više o tome ne razmišlja, ali ovih dana te reèi zvuèe stravièno.“
Internet entuzijasti širom sveta pitaju se da li je ”salam paks“ prava osoba ili proizvod neèije propagande. On sam ovako reaguje na te sumnje:
”Molim vas prestanite da mi šaljete i-mejl sa pitanjima o tome da li stvarno postojim. Ako mi ne verujete, nemojte da èitate. Nisam nièija propagandna igra. Osim sopstvena.“
Glen Rejnolds, koji predaje internet pravo na Univezitetu države Teksas, piše dva bloga - jedan besplatan i drugi za koji ga plaæa jedan od najveæih internet provajdera u Americi, MSN. Rejnolds istièe da blogeri nemaju urednike i da to ubrzava protok informacija, ali da istovremeno može da potkopa njihovu uverljivost:
”Imao sam urednike koji su poboljšali ono što sam napisao, ali i one koji su sve pokvarili. Blogovi se svode na pisanje sopstvenih misli i reagovanje drugih na te misli, kao i na vaše reagovanje na druge.“
Miki Kaus piše politièki blog za popularan internet magazin Slejt, koji se može naæi na adresi slejt.com:
”Veæina ljudi je smatrala da æe blogovi podstaæi tendenciju politièkih diskusija da se pretvore u zapenušeno uzvikivanje politièkih parola. Ali to se nije dogodilo. Blogeri se povezuju i vode nešto vrlo slièno konverzaciji. Blogovi zbližavaju ljude i u njima istina vrlo brzo izlazi na videlo. Sledeæa generacija æe to raditi sa videom, objavljujuæi male privatne dokumentarce.“
Miki Kaus napominje da ljudi koji žele da zapoènu sopstveni blog mogu to da uèine uz pomoæ mnogih internet sajtova - kakav je blogger.com - na kojima mogu da nauèe kako da svoje misli stavljaju na uvid èitaocima širom sveta.