U prvim bombaškim napadima na severni Irak, amerièki i britanski koalicioni avioni su pogodili položaje na iraèkoj liniji fronta i vojne barake kraj strategijski važnih gradova Mosul i Kirkuk - dva kljuèna naftna centra. U medjuvremenu, stotine amerièkih trupa je prebaèeno avionom u taj region da bi se prikljuèili specijalnim snagama i obaveštajnim timovima koji su radili sa kurskim opozicionim snagama u severnom Iraku od prošle godine. Originalni plan je bio da amerièke trupe predju kopnenim putem u severni Irak iz Turske, ali kad su Turci odbili da daju dozvolu za to, koaliciona strategija se promenila. Umesto toga, amerièke trupe su prebaèene na uzletišta pod kontrolom Patriotske unije Kurdistana i Demokratske partije Kurdistana. Kurdska armija koja broji 70 hiljada vojnika želi da se prikljuèi amerièkim i britanskim koalicionim snagama u borbi protiv iraèke armije. Kurske snage su veæ pomagale koaliciji protiv islamskih ekstremista u oblasti Ansar Al Islam na krajnjem istoku Iraka. Situacija u severnom Iraku bi mogla da se iskomplikuje ukoliko Turska ostvari svoju nagoveštenu ambiciju da æe poveæati broj svojih trupa unutar severnog Iraka.
”Kurdsko rukovodstvo je jasno stavilo do znanja da ukoliko Turska predje granicu da æe doæi do konflikta izmedju kurdskih gerilskih boraca i turskih snaga.“
David Filips zamenik direktora Centra za preventivnu akciju u Savetu za odnose sa inostranstvom, radio je dugo u severnom Iraku.
”Nije ni u èijem interesu da Turska prekrši teritorijalni integritet Iraka i pokuša da pozicionira još trupa u iraèkom Kurdistanu.“
Turska je imala nekoliko hiljada trupa u severnom Iraku od kraja 90 tih, ali je saopsstila da je potrebno veæe prisustvo kako bi se spreèila nestabilnost uzrokovana ratom i spreèio priliv kurdskih izbeglica u Tursku. Ankara je nagomilala svoje snage duž južne granice sa Irakom. Bivši amerièki diplomata u Iraku, Džozef Vilson je rekao da je važno spreèiti tursko-kurdski sukob. Ambasador Vilson kaže da bi ”rat u okviru rata“ za veæi Irak mogao da izbije iz sukoba tursko-kurdskih snaga za kontrolu nad Kirkukom - glavnim gradom severne regije u kojoj se proizvodi nafta.
”Mislim da je to bio najvažniji razlog da smo želeli da budemo u stanju da pošaljemo trupe sa severa, što je bazièno znaèilo da se obezbedi da Kirkuk ostane u rukama Sjedinjenih Država i ne postane plen za sukob izmedju Turaka i Kurda.“
David Filips se slaže i dodaje da je Kirkuk zapaljiva taèka za sporove medju Iraèanima.
”Stotine hiljada Kurda - verujem da je u pitanju 300 hiljada - izbaèeno je tokom niza godina iz Kirkuka. Takodje kao deo Sadamovih programa Arabizacije, mnogi iraèki Turkomani su izbaèeni. Arapi su se preselili u Kirkuk. Veoma je važno da - u procesu spontanog povratka raseljenih lica - bude reda u njihovom povratku i da nema osvete- koja bi mogla da uzrokuje nasilje u Kirkuku koje bi se otelo kontroli.“
Gospodin Filips kaže da bi Turska mogla da ukaže na takvu vrstu nasilja kao opravdanje za slanje svojih snaga duboko u Irak.