Najveæe antiratne demonstracije su održane su juèe u Grèkoj i Italiji. Demonstracije su održane i u Turskoj, gde ankete javnog mnjenja pokazuju da se više od 90 odsto turskog stanovništva protivi ratu u Iraku. Nasilje je zabeleženo u antiratnim demonstracijama u Jemenu, gde su najmanje dve osobe poginule u sukobima izmedju demonstranata i policije. Vlasti u Bahreinu, Egiptu i Jordanu koristile su vodene topove i gumene metke da bi rasterale demonstrante. Hiljade gradjana su demonstrirale u Indoneziji i Bangladešu, dvema najmnogoljudnijim muslimanskim zemljama.
Do antiratnih demonstracija došlo je i u Japanu i Australiji, dve zemlje èije vlade podržavaju ratna nastojanja. U Nigeriji, vlasti su, kako je saopšteno, zabranile uliène demonstracije. U SAD, aktivisti su održali niz manjih demonstracija ispred Bele kuæe u Vašingtonu. Demonstrankinja, Ana Vajt, rekla je da su miroljubive demonstracije sastavni deo amerièke istorije. Protesti i disidenstvo èine demokratiju živom i dinamiènom, rekla je Vajtova.
U medjuvremenu, ankete javnog mnjenja pokazuju da oko 70 odsto Amerikanca podržava ratna nastojanja. Karen Klein iz Arlingtona u državi Virdziniji odražava to gledište:
“Ovaj rat je za žaljenje, ali je potreban. Poželela sam da je Buš zapoèeo ovu vojnu akciju nešto ranije kada je vreme bilo povoljnije za uspešnije obavljanje te operacije.”
Antiratni aktivisti, kao što su Al Fišman, iz ”Programa za mir,“ u državi Mièigen, izrazio je nadu da æe rat dati podstreka opoziciji:
”Ima ljudi, koji æe reèi: pošto smo zaratili ne možemo ništa da uradimo, odnosno - treba da podržimo predsednika, itd. Medjutim, ja smatram da æe se, sve u svemu, više ljudi zbog rata angažovati, razgneviti i izaæi na ulice, nego što æe ostati kolebljivi.”
Taj stav æe biti stavljen na probu ovog vikenda, dok se antiratni demonstranti pripremaju za velike demonstracije u gradovima širom zemlje.