Dž.D.: To je veliki gubitak, pre svega za mene lièno, pošto smo Zoram i ja bili dobri prijatelji i dugi niz godina zajedno vodili razlièite bitke. Posebno mi je tesko zbog njegove supruge i dvoje divne dece. Suprugu Ruzicu sam sreo nekoliko puta, dok decu nisam imao prilike da upoznam, ali su njihove fotografije bile po celoj njegovoj kancelariji. Sa one profesionalne strane, kao neko ko je ziantersevan za ono sto se dešava u Srbiji i regionu, ko razmišlja o politèkoj stabiolnosti i ekonomskom prosperitetu, smatram bez ikakve sumnje da pogibija Ðinðiæa predstavlja veliki gubitak i veliku tragediju. Ovih dana razgovarao sam sa mnogim Amerikancima, posebno onima u Vašingtonu koji se dugo vremena bave balkanskim regionom i Srbijom, i mogu vam reæi da se u ovom gradu taj gubitak oseæa veoma mnogo. Imam utisak da je tek ovih dana pokazano puno razumevanje za Zorana i njegovu ulogu, kao i za to sta je on bio i sta je predstavljao za Srbiju.
N.Z.: Bili ste jedan, ako mogu tako reæi od najbližih amerièkih prijatelja Zorana Ðinðiæa. Seæam se da ste ga èesto poredili sa pokojnim amerièkim predsednikom Džonom Kenedijem. Na žalost obojicu je zadesila ista tragièna sudbina.
Dž.D.: Da, to sam nekoliko puta i rekao Zoranu lièno, pre svega na poèetku njegvog politièkog delovanja. To se pre svega odnosilo na njegov stil, na naèin na koji je držao govore i na harizmu koju je u sebi nosio, zajedno sa nepresušnom energijom i mladošæu. Retko kada naiðete na lidera sa takvom kombinacijom kvaliteta - mladost, energija, spremnost na akciju, predanost ideji - neko koje je mogao okupiti ljude oko viših ciljeva. Radi se o èeoveku koji je bio u stanju da inspiriše populaciju èak i kada se nisu svi slagali sa njim. To je to liderstvo i kvalitet koji je posedovao Zoran Ðinðiæ, ali sa druge strane takvi ljudi, zbog svoje hrabrosti, na sebe preuzimaju rizik i plaæaju jako visoku cenu.
N.Z.: Kako tumaèite toliki respekt koji se premijeru Ðinðicu posthumno ukazuje ovih dana kako u Vašingtonu tako i širom sveta.
Dž.D.: Na neki naèin sam to veæ objasnio poredeæi ga sa predsednikom Kenedijem i ukazujuæi na kvalitete koje je posedovao. To je bio èovek koje je poslu prilazio sa puno strasti, bio je èovek od akcije koji je shavatao potrebu da se neke stvari obave. To je radio hrabro i ljudi prosto instiktivno postuju takve osobe. Naravno, ne moze se zanemariti ni ucinak koji je Zoran Ðinðiæ postigao u poslednjih èetiri pet godina. On je na sebe preuzeo neke od velih izazova i dosta toga je uradio od onoga sto je obeæao. Upravo iz tih razloga sada mu odaju priznanje.
N.Z.: Može li, po vašem mišljenju, ono što ste desilo, na jedan apsurdan naèin pomoæi Srbiji da rašèisti sa svojom prošlošæu i nastavi ono sto je Zoran Ðinðiæ zapoèeo, a to je puna integracija Srbije u Evropu.
Dž.D.: Svakako, u ovom trenutku svaki ishod je moguæ. Ne smemo potceniti nestabilnu prirodu Srbije i samog regiona. Nadam se da æe ova tragedija na neki nèin ujediniti ljude u Srbiji i da æe shvatiti da je ovo trentak u kojem bi svi trebalo da zastanu i shvate zbog èega zajednièki cilj, jedinstvo, civilizovanost i èestitost teraba da prevladaju i zbog cega politèke razmirice treba da prestanu. Nadam se da æe se to desiti. Želo bih da kažem da u samoj Srbiji postoje neki izuzetni ljudi od kojih zavisi da li æe moæi da se slože, da udruže snage, rade zajedno. Ako tako bude, onda sam veoma optimistièan da neke dobre stvari mogu da se izrode iz ove tragedije.
N.Z.: Moze li, po vašem mišljenju gradjani Srbije u tome oèekivati podrsku Sejdinjenih Država.
Dž.D.: Mislim da mogu, ali realno gledano, na graðanima Srbije je da urade taj posao, i na Srbima je da se ujedine i suoèe sa buduænošæu, isto kao i sa prošlošæu. Ai pre svega treba da pogledaju ka buduænosti i zajdnièki krenu ka ostvarivanju ciljeva. Mislim da æe Sjedinjene Države biti voljne da im u tome pomognu.