Kompjuteri buduænosti radiæe na bakterije. Dobro ste èuli - ne baterije veæ bakterije. Na nedavno održanoj godišnjoj konferenciji Amerièkog udruženja za unapredjenje nauke, nauènici su opisali kako elektrièni provodnici mogu da se odgaje od bakterija kvasca i kako solarne æelije mogu da se dobiju od jedne vrste morskih sundjera. U nastojanju da neprestano grade manje i brže poluprovodnièke elemente istraživaèi su sada stigli do nivoa molekula, pa smo u ovoj rubrici veæ govorili o takozvanoj nanotehnologiji, èiji naziv potièe od nanometra - odnosno milijarditog dela metra. A ko bolje barata sa molekulima nego bakterije i slièni organizmi, koji i sami nisu mnogo veæi. Uposliti ih da proizvode tranzitore i druge elemente moglo bi da znatno pojeftini proces njihove proizvodnje. Bakterije kvasca proizvode jednu vrstu proteina u vidu dugaèkih lanaca. Nauènici su pronašli naèin kako da te lance uviju u omotaè od zlata ili srebra, što ih automatski èini provodljivim za elektriènu struju. Druga ekipa je pronašla da jedna vrsta morskih sundjera proizvodi jedinjenje titanijum-oksid, koje može da pretvara sunèevu svetlost u elektriènu struju. Ali možda najvažnija karakteristika ovakvog, prirodnog naèina proizvodnje elektronskih komponenti bila bi njena ekološka èistoæa. Za razliku od proizvodnje veštaèkim putem, koja neminovno sadrži i negativnu komponentu, u vidu toksiènih uzgrednih produkata, prirodna proizvodnja ne bi donosila ništa štetno. A pošto istraživanja na polju nanotehnologije napreduju na svim poljima, kompjuteri na bakterije možda i nisu tako daleko od nas.