Postoji izvesna sumnja da je Bušova administracija zabrinuta zbog mnogih opasnosti koje mogu proisteæi iz moguæeg novog rata sa Irakom. Zamenik amerièkog državnog sekretara Pol Volfovic to objašnjava ovako: ”Postoje stvarne opasnosti u suprotstavljanju tiraninu koji poseduje i koristi oružje za masovno uništavanje i koji je povezan sa teroristima.“
Volfovic i ostatak državnog rukovodstva su najviše zabrinuti zbog moguænosti da Irak upotrebi hemijska i biološka oružja protiv koalicionih snaga predvoðenih SAD.
Meðutim, jedan visoki funkcioner amerièkog sekretarijata za odbranu, koji je insistirao na anonimnosti, navodi kao dodatnu zabrinutost moguænost da Irak iskoristi naftu za taktiku ”spržene zemlje“. On je naveo da su mnogi obaveštajni izvori uverili Pentagon da Sadam Husein ima moguænost i nameru da uništi iraèka naftna polja, dodavši da postoje indicije da je eksploziv možda veæ postavljen na odreðenim bušotinama.
Zvaniènik sekretarijata odbrane smatra da bi uništenje naftnih izvora bilo, kako je naveo, stvarni èin terorizma i podseæa da je Irak naredio uništavanje kuvajtskih polja tokom Zalivskog rata 1991., izazvavši ekološku katastrofu. Sagovornik je naveo da je bilo uništeno oko 700 bušotina i procenjuje da bi Sadam Husein mogao da udvostruèi razmere katastrofe, nalogom za uništenje 1500 izvora nafte. On procenjuje da bi, u sluèaju da bude uništena, obnova naftne infrastrukture koštala izmeðu 30 i 50 milijardi dolara, dok bi iraèka privreda gubila 20 - 30 milijardi godišnjeg prihoda od nafte.
Anonimni amerièki zvaniènik je rekao da amerièka vojska pravi planove planove za spreèavanje uništenja naftnih izvora. On je odbio iz bezbednosnih razloga da da bilo kakve detalje, ali je takoðe ukazao da æe SAD pokrenuti informativnu kampanju sa ciljem da se ubede radnici na naftnim poljima i vojnici stacionirani u okolini da ne izvrše bilo kakva nareðenja o dizanju naftnih postrojenja u vazduh. On je pri tom demantovao da SAD imaju bilo kakav sebièan interes u zaštiti naftnih polja i dodao da æe ta zaštita biti od kljuènog znaèaja za opstanak iraèke privrede u sluèaju rata, osiguravajuæi Iraèanima bolju buduænost.