Centralni dio proslave Dana Republike bila je sinoènja sveèana akademija na kojoj se graðanima obratio predsjednik ovog bh entiteta Dragan Èaviæ. Njegov govor znatno se razlikovao od onih koji su graðani slušali protekle decenije u ovakvim prilikama. “Ali ovdje kao nigdje drugdje, zla su vremena bila èest gost u kuæama I iza njih su ostajali strah I crni barjaci na zgarištima. Jednom su rušene kuæe okrenute prozorima ka istoku, drugi put, opet, one okrenute ka zapadu. Èitav vijek ovdije, ljudi nis imali vremena da odrastu u èitavoj kuæi. Zato znam da kuæa koju gradimo mora imati više soba od kojih æe najmanje po jedna biti okrenuta prozorima ka istoku I zapadu I da na svim stranama ima vrata kroz koja se ulazi, a nebježi. I hoæu, da u kuæi ima mjesta za sve nas I da nikom ne bude tijesno”, kazao je Èaviæ.
I ova proslava otvorila je pitanje da li je ovo zaista praznik koji, nakon usojenih ustavnih promjena o ravnopravnosti naroda, treba slaviti Republika Srpska ili je pak dan kada je potpisan Dejtonski sporazum datum koji trebaju proslavljati graðani ovog entiteta.
Odgovor na ovo pitanje daæe eksperti I istorija, no nepojavljivanje predstavnika bošnjaèkog naroda na èelu sa potpredsjednikom Republike Srpske Adilom Osmanoviæem, na nizu manifestacija kojima je obilježen Dan Republike, ukazuju da se na obnovi suživota još mnogo mora uraditi.
A sveæarsko raspoloženje koje u Srpskoj u kontinuitetu traje od 1. januara za mnoge graðane pomuæeno je strahom od od onoga što nose prvi radni dani. Urepublici Srpskoj 1. januara na snagu je stupio Zakon o steèaju koji bi bez posla, prema procjenama Saveza sindikata, mogao ostaviti preko 60 hiljada radnika.
“Ukoliko Zakone o steèaju i likvidaciji preduzeæa ne bude pratila aktivna socijalna politika Republiku Srpsku potresæe ogromni socijalni nemiri, koji bi u pitanje mogli dovesti njenu bezbjednost “,upozorio je prvi èovjek sindikata Èedo Volaš.