Nemaèka je postigla neznatnu stopu razvoja od 0,3 odsto u treæem tromeseèju ove godine i 0,2 u prethodnom. Vlada priznaje da æe veliki budžetski deficit premašiti dozvoljenu granicu Evropske unije od 3 odsto bruto nacionalnog dohotka. Jedan od 10 Nemaca je bez posla, a akcije na berzi su pale za dve treæine od vrhunca dostignutog marta 2000. U nedavno objavljenom komentaru u amerièkom magazinu “Biznis vik”, ukazuje se na moguænost da se Nemaèka pretvori u još jedan Japan, èija privreda stagnira duže od jedne decenije. Istièe se èinjenica da izmeðu dve privrede postoji mnogo sliènosti: umnožavanje loših kredita, porast stope bankrotstva, posrtanje berze i turobne korporacijske zarade. Doktor Džekson Džejns, izvršni direktor amerièkog Instituta za savremene nemaèke studije, ukazuje da visoka cena rada u Nemaèkoj i kruto poslovno tržište, rasteruju strane investitore.
“Nemaèka bi mogla da trpi zbog èinjenice da nije u stanju da se oslobodi odreðenih stega kao što su visoka cena rada i cene i krutost poslovnog tržišta. To plaši ljude koji bi voleli da investiraju. Direktna ulaganja iz inostranstva su prošle godine u Nemaèkoj otišla do dna, na mnogo naèina zbog èinjenice da kapital koji se direktno ulaže iz inostranstva zazire od pravca u kojem se Nemaèka uputila.”
Ipak, Džekson Džejns ne veruje da æe Nemaèka krenuti stopama Japana.
“Zbog èinjenice da su oni u okruženju koje se zove Evropska unija. A to u ogromnoj meri utièe i na odluke koje može da donese i na one koje ne može. Ako imate u vidu èinjenicu da u ovom trenutku Nemci imaju Evropsku centralnu banku, shvatiæete da je ono što mogu i ne mogu da urade mnogo ogranièenije, izvan njihovog unutrašnjeg interesa. Zbog toga æe im biti mnogo teže da dejstvuju sami, kao što Japan èini proteklih 10 ili 15 godina.”
Doktor Džejns smatra da Nemaèka, kao èlanica monetarnog sistema Evropske unije, mora da se uklopi u okvire budžetskog deficita do 3 odsto, dok Japan nema takvu obavezu. Franc-Jirgen Rihter, direktor Azijskog odeljenja Svetskog ekonomskog foruma, veæi je pesimista i smatra da bi treæa najjaèa privreda na svetu, ukoliko Nemaèka ne preduzme efikasne mere, mogla da postane evropski Japan.
“Svakako da postoji šansa i moguænost da æe Nemaèka imati sliène ekonomske probleme, neku vrstu nesposobnosti da se sama reformiše, naroèito tržišta rada i da je velikim kompanijama sada na neki naèin teško da primene fleksibilnije radne zakone.”
Rihter veruje da je reforma tržišta rada kljuèna za revitalizaciju nemaèke privrede. On ukazuje da je jedna karakteristièna slabost i za Nemaèku i za Japan, to što im nedostaje preduzetništvo kojim se Sjedinjene Države ponose. Rihter smatra i da još jedna tajna amerièkog snažnog ekonomskog rasta leži u imigracionoj politici, zahvaljujuæi kojoj je u Sjedinjene Države primamljena talentovana radna snaga iz celog sveta.
“Rekao bih da obe zemlje, Nemaèka i Japan, moraju da uvedu fleksibilniju useljenièku politiku. Nemaèka možda gleda prema istoènoj Evropi i pokušava da privuèe najkvalifikovanije ljude iz tog regiona, poput kompjuterskih i softverskih inženjera. Isto tako, Japanci možda pokušavaju da privuku mlade Kineze da doðu u Japan.”
U meðuvremenu, Nemaèka vlada je obelodanila soptveno rešenje: nameru da uvede porezu na dobit od deonica, nekretnina i investicionih fondova - da bi smanjila budžetski deficit. Uvoðenje sliène poreze u Japanu je pre pet godina uništilo oporavak koji je bio na pomolu.