Redžep Tajip Erdogan, šef nove vladajuæe stranke Turske, obišao je prošlog meseca evropske prestonice, gde se zalagao za prijem svoje zemlje u èlanstvo Evropske Unije. Meðutim, bez obzira što je ranije ove godine usvojen zakon kojim se zabranjuje smrtna kazna u mirnodopsko vreme, i obezbeðuju kulturna prava kurdskoj manjini u Turskoj, lideri Evropske Unije su izvestile Erdogana da njegova zemlja treba da uèini više da bi ispunila evropske standarde u pogledu ljudskih prava. Vlada turskog premijera Abdulage Gule užurbano nastoji da ispuni te uslove, izraðujuæi predlog zakona kojim se predviða sudsko gonjenje za muèenje u zatvoru, što Evropska Unija smatra jednim od glavnih smetnji za prijem Turske u njeno èlanstvo. Novim turskim zakonskim predlogom je takoðe otežana zabrana politièkih stranaka, i predviðena da neki politièki zatvorenici mogu da traže ponovno suðenje. Turska vlada je takoðe ukinula 15-godišnje vanredno stanje u pretežno Kurdima nastanjenom jugoistoènom delu Turske. Ankete javnog mnjenja pokazuju da 70 odsto Turaka želi uèlanjenje u Evropsku Uniju. Politièki komentator turskog dnevnika “Milijet”, Sami Koen kaže da Turci znaju da æe biti potrebno bar 10 godina za prijem Turske u taj klub, ali oni za sada jedino žele da se odredi datum za poèetak pregovora o uèlanjenju.
“Možda neæe biti objavljen datum, veæ na primer neka vrsta randevua iduæe godine na kojem æe biti dato preciznije vreme”.
Koen navodi da je velika petorka Evropske Unije -- Britanija, Francuska, Nemaèka, Italija i Španija -- izgleda veæ signalizirala svoju podršku Turskoj. Sa takvom se ocenom slaže analitièarka londonskog Centra za evropsku reformu, Heder Grabe. Ona kaže da Evropska Unija priznaje da mora da nagradi ostvareni napredak Turske na polju ljudskih u proteklih nekoliko meseci. Meðutim, uprkos tvrdnje Heder Gaber da postoji želja da se izaðe u susret aspiracijama Turske, u Evropskoj Uniji ima i onih koji smatraju da Turska uopšte ne treba da postane èlanica. Bivši francuski predsednik, Valerij Žiskar, koji vodi konvenciju za izradu ustava Evropske Unije izjavio je prošlog meseca da Turska ni geografski niti kulturološki ne pripada Evropi i da bi njeno uèlanjenje znaèilo kraj Evropske Unije. Heder Grabe kaže da tako isto misli i veliki broj Evropljana, koji smatraju Tursku tuðincem:
“Žiskar govori ono što misli veliki broj ljudi da Turska možda ispunjava sve formalne uslove za prijem, ali da se isuviše razlikuje od ostalih zemalja da bi bila primljena u Evropsku Uniju. Razlog tome je njen geografski položaj; njeno pretežno muslimansko stanovništvo; zatim njen veliki poljoprivredni sektor, i èinjenica da je velika zemlja. U proseku mlado stanovništvo Turske, koje broji 69 miliona takoðe ima tako visoku stopu nataliteta da bi moglo da nadmaši broj stanovnika Nemaèke, èak i pre prijema u Evropsku Uniju”.
Ipak, zvaniènici Evropske Unije potvrðuju da je odluka o prijemu veæ naèelno doneta. Jedino preostaje pitanje kada æe otpoèeti razgovori o uèlanjenju što -- kako je reèeno -- zavisi od brzine kojom æe Turska ostvariti tražene standarde Evropske Unije.