Po reèima našeg sagovornika, samit NATO-a u Pragu je verovatno najvažniji samit u više decenija na kojem æe lideri te organizacije doneti odluku o velikom proširenju saveza, raspravljati o daljoj ulozi NATO-a -- ne samo u post-hladnoratovskom periodu, veæ u periodu nakon teroristièkih napada na Sjedinjene Države prošlog septembra -- i takoðe razgovarati o kapacitetima pojedinih èlanica i njihovom doprinosu Severno-atlantskom savezu. Kriterijumi za prijem sedam novih èlanica razlikuju se od prethodnih kada je naglasak bio na demokratizaciji i reformi u zemljama postkomunistièke Istoène Evrope. Kao i prilikom prijema Èeške, Maðarske i Poljske -- kaže Džefri Gedmin -- poziv za uèlanjenje je rezultat politièke odluke. Rumunija i Bugarska æe biti primljene uglavnom zbog svog strateškog položaja:
“Sada se u još veæoj meri radi o politièkoj odluci, jer se oèigledno sada ima u vidu nova vrsta pretnje, koja dolazi iz odreðenog dela sveta -- a to je Bliski Istok, Zaliv, Centralna Azija. Znamo da postoje æelije u Sjedinjenim Državama i širom Evrope. I ako govorite o pretnji ekstremistièkog Islama i pogledate na mapu, više nije aktuelna linija koja je razdvajala Zapadni od ostalog sveta u vreme Hladnog rata. Pojavio se novi strateški centar u svetu. I jeste, geografski položaj æe biti od presudnog uticaja, ali to nije i jedini kriterijum. Položaj zemalja kao što su Rumunija i Bugarska igrao je važnu ulogu i ranije, a sada pogotovo”.
Upitan da li æe NATO igrati ulogu u moguæoj vojnoj akciji protiv Iraka, Džefri Gedmin kaže da to nije izvesno jer NATO, sastavljan od 19 èlanica, donosi odluke na bazi konzensusa. Meðutim, kapaciteti NATO saveza bi mogli odigrati ulogu u takvoj akciji, smatra direktor instituta Aspen:
“Sredstava i kapaciteti NATOa, kao i baze koje Sjedinjene Države imaju u zemljama èlanicama, oèigledno bi igrali ulogu u eventualnom napadu. Ali, još uvek se ne zna šta æe se dogoditi. NATO je organizacija zasnovana na konzensusu i Sjedinjene Države mogu imati vodeæu ulogu, ali ne mogu da diktiraju. Moramo saslušati šta druge èlanica saveza imaju da kažu u predstojeæem periodu pred moguæu akciju protiv Iraka.”
Džefri Gedmin je takoðe upozorio da novo-primljene èlanice NATO-a pored prava imaju i obaveze. “Demokratske zemlje imaju obavezu da se odazovu pozivu da uèestvuju u ratu protiv terorizma”, kaže Gedmin, koji je podsetio da je slièna situacija bila prilikom prijema prvih istoènoevropskih zemalja u NATO:
“Prilikom poslednjeg proširenja, kada su primljene Poljska, Èeška i Maðarska dogodio se konflikt, odnosno intervencija na Kosovu. Lideri tih zemalja su svojim sugraðanima objašnjavali da je ulazak u NATO bio pitanje bezbednosti zemlje, ali da to èlanstvo iziskuje i odreðene obaveze i rizike i vrlo realne troškove.”
Ukoliko NATO ne bude pokazao spremnost da se transformiše u organizaciju koja æe pomoæi Sjedinjenim Državama da se brani od nove opasnosti globalnog terorizma, amerièki Kongres -- koji odobrava sredstva -- oèigledno æe izgubiti interes za savez, kaže naš sagovornik:
“Dolazimo na veoma važno pitanje, pitanje globalne pretnje današnjice. Za vreme Hladnog rata postojala je zajednièka pretnja, koje sada mislim da nema. I to æe pitanje da se talasa pod površinom samita u Pragu ove nedelje. Da li vidimo zajednièku pretnju na isti naèin? Nastojimo da prevaziðemo taj jaz. Ali ukoliko Evropljani ne žele da NATO bude ukljuèen u ovu borbu na naèin na koji to žele Sjedinjene Države, amerièki interes za Severnoatlantski savet æe biti sve manji”.
Dvodnevna konferencija u institutu Aspen trebalo bi da pruži priliku bivšim visokim amerièkim i evropskim funkcionerima, kao i pozvanim analitièarima i komentatorima, da razmotre upravo to pitanje -- rekao je u zakljuèku našeg razgovora, izvršni direktor Instituta Aspen.