Linkovi

Razgovor sa Nikolasom Grozdevom, nauènim saradnikom Niksonovog centra - 2002-11-09


N.G.: Pre svega ne treba zapostaviti istorijsku važnost ovih izbora. Ovo je prvi put od 1902. godine da je republikanska stranka iz koje je i predsednik dobila veæinu u Senatu i Predstavnièkom domu na srednjoroènim izborima, što je suprotno uobièajenom trendu proteklih 40 godina, da stranka èiji je predsednik u Beloj kuæi neminovno gubi mesta na srednjeroènim kongresnim izborima. Postoji nekoliko razloga za uspeh Republikanske stranke. Prvi je da su Demokrate vodile kampanju koja je bila istovetna sa onom iz 2000-te godine. Medjutim, od tada se situacija u mnogome promenila zbog mnogih elemenata, ukljuèujuæi i teroristièke napade na SAD. Demokrate nisu jasno obrazložile zašto bi im trebalo dati kontrolu u Kongresu da bi se blokirale ili usporile inicijative administracije predsednika Buša. Demokrate imaju postojani problem, i tako æe biti, izgleda, i 2004 godine: Demokratska stranka nema svog lidera da formuliše njenu poruku. Imala je nekoliko predstavnika: Toma Dešla u Senatu, Rièarda Gepharta u Predstavnièkom domu, i razne guvernerske kandidate, i svi su tvrdili da govore u ime stranke. A sadašnja situacija -- ekonomska stagnacija i sve gora medjunarodna situacija -- ubedili su biraæe da im je potrebna politèka stabilnost u Vašingtonu. Izborni rezultati pokazuju da, barem za naredne dve godine, amerièka javnost želi da ista stranka kontroliše i Kongres i Belu kuæu radi veæe efikasnosti.

B.M.: Kakve bi mogle da budu posledice pobede Republikanske stranke u domenu spoljne politike, posebno u odnosu na Irak?

N.G.: Oèigledno je da administracija predsednika Buša nije želela da se odrekne znaèajanog stepena uticaja na Kongresu, bez obzira ko u njemu dominira. U tom smislu nece biti veæih promena, jer Kongresu neæe biti data proširena uloga. Ono što je važno za predsednika jeste da se Kongres neutrališe kao alternativni centar opozicije njegovoj spoljnoj politici, naroèito u odnosu na Irak. Da su Demokrate stekle kontrolu u Senatu, posebno u Predstavnièkom domu, svakako bi se dublje debatovalo o predsednikovoj politici prema Iraku, i Kongres bi postao alternativni centar formulisanja spoljne politike. Sada je verovatnije da æe Kongres saradjivati sa predsednikom na spoljnopolitièkom polju, osobito u pogledu Iraka.

B.M.: Da li predvidjate bilo kakve promene u politici administracije prema Evropi, posebno prema Balkanu?

N.G.: Kao rezultat ovih izbora, ne verujem da æe doæi do dramatiènih promena, ali je jasno da æe rastuæa podela unutar Republikanske stranke postati sve izraženija. Republikanska stranka je ugodno koegzistirala izmedju dva krila. Prvo je medjunarodno orijentisano, i nastoji da saèuva dobre odnose sa tradicionalnim amerièkim saveznicima u fundamentalnim bezbednosnim pitanjima, posebno Britanijom. Drugo je pragamtiènije krilo na polju spoljne politike, i daleko je spremnije da prihvati novu politiku administracije prema Balkanu, Rusiji i drugim delovima sveta. Za narednih nekoliko meseci iz Kongresa ce dolaziti kontradiktorni signali. Taj Kongres æe biti daleko podozriviji prema pokušajima Evrope da uspori ili omete amerièke planove u pogledu Iraka i rata protiv terorizma. Istovremeno, Republikancima predvodjen Kongres æe svakako odobriti prosirenje Nato-a. Sto se tice Balkana i odnosa SAD sa zemljama tog regiona, za to pitanje æe biti manje zainteresovan sam establisment, a vise razne interesne grupe. Ne vidim moguènost znaèjanijih promena u amerièkoj politici prema Balkanu. Nastaviæe se politika zapoèeta pre 2 godineuz manju vokalnu opoziciju sa Kapitol Hila.

XS
SM
MD
LG