Spoljnotrgovinska firma, JUGOIMPORT, godinama trguje sa Irakom i godinama se bavi izvozom oružja, èime je obezbeðivala znatne prihode režimu Slobodana Miloševiæa, kaže Aleksandar Stendiš. On izražava zabrinutost što se pod upravom jugoslovenskog predsednika Vojislava Koštunice poslovanje sa Irakom i kršenje sankcija Ujedinjenih nacija, izgleda, nastavilo.
“Jugoimport je državna kompanija, neki od èlanova njenog Upravnog odbora su vladini zvaniènici, što oèigledno može da predstavlja problem za Koštunicu i njegovu vlast. No, ne mislim da je Vojska Jugoslavije bila direktno umešana u te poslove. Da bi se ti poslovi mogli obavljati potrebna je politièka odluka... Mislim da je znaèajno to što je smenjeni direktor Jugoimporta, general major Jovan Èekoviæ bio postavljen na taj položaj dok je Miloševiæ bio na vlasti. Ta je organizacija takoðe duže vremena bila i pod kontrolom Zorana Liliæa. Dakle, oèigledne su veze izmeðu Jugoimporta i prethodnog režima. Meðutim, veoma zabrinjava što je dve godine nakon Miloševiæevog pada, general major Èekoviæ i dalje bio na funkciji u Jugoimportu. Èekoviæ je bio veoma blizak bivšem režimu. Na primer, bio je instrumentalan u organizovanju Miloševiæevog puta u Kinu 97. godine. S obzirom na ulogu koju je “Jugoimport“ imao u vreme Miloševiæa, veoma je važno da se utvrdi da li su sve te veze zadržane do danas -- pod Koštunicom i Ðinðiæem.”
Urednik Džejns intelidžens dajdžesta takoðe smatra veoma ozbiljnom situaciju u kojoj se našao Beograd:
“Ukoliko se ustanovi da je fabrika u Republici Srpskoj preko jugoslovenske državne firme izvozila zabranjenu tehnologiju Iraku, mislim da æe nastati veoma ozbiljna situacija. Pomaganje vazduhoplovstva Sadama Huseina u vreme kada je Irak pod intenzivnim meðunarodnim pritiskom zbog svog programa proizvodnje oružja, izuzetno je opasna igra za Jugoslaviju -- naravno ukoliko su optužbe taène. Ako Jugoslavija zaista krši sankcije, dovode se u pitanje sva nastojanja novih jugoslovenskih vlasti za ponovno ukljuèivanje u meðunarodnu diplomatiju.”
Sjedinjene Države oèigledno smatraju da imaju dovoljno dokaza za optužbu da Beograd krši sankcije UN-a, istièe Aleks Stendiš kojeg smo takoðe upitali kako se dogodilo da Ujedinjene nacije kao partnera u programu za Irak “nafta za hranu” prihvate Jugoslaviju koja je i sama bila pod meðunarodnim sankcijama?
“To je izuzetno važno pitanje, jer Jugoimport je u to vreme bio firma za nabavku i isporuku oružja i nije se bavio trgovinom robe široke potrošnje. Korišæen je zbog toga što je u prethodnom periodu snabdevao iraèki režim oružjem. Najèešæe se bavio izvozom tenkova, zatim mlaznjacima, patrolnim gliserima. Sistem višecevnih raketnih bacaèa “Orkan”, uvezen je iz Jugoslavije. Sve je to izvoženo preko Jugoimporta. Postavlja se pitanje zbog èega su Ujedinjene nacija dozvolile da jugoslovenska državna vojna firma od 96. do kraja 98. godine snabdeva žitom Irak, Libiju i Siriju, i da za to dobija od Iraka èvrstu valutu i naftu kojom je su punjeni jugoslovenski tenkovi tokom kampanje NATO-a na Kosovu. Smatram da se moraju podrobno istražiti odnosi izmeðu komiteta UN za sankcije Iraku i Miloševiæevog “Jugoimporta”. Naime, treba istražiti zašto je Miloševiæu bilo omoguæeno da profitira od Iraka u okviru sistema Ujedinjenih nacija. Bio je to sluèaj dvojice diktatora -- obojice podvrgnutih sankcijama Svetske organizacije -- koji su uspeli da pod okriljem Ujedinjenih nacija medusobno posluju. Najverovatnije su te veze bile korišæene i za nedozvoljenu razmenu vojne tehnologije.”
Još jedno pitanje na koje bi voleo da dobije odgovor -- rekao je na kraju razgovora naš sagovornik Aleks Stendiš -- jeste kakvu je ulogu “Jugoimport” imao u prodaji Kini delova amerièkog supertajnog aviona “Stealth”, koji je bio oboren tokom vazdušne kampanje NATO-a 1999. godine.