Brojne sugestije se odnose na promenu odnosa izmedju kompanija i finansijskih revizora. Prema profesoru ekonomije na univrzitetu Wesleyan u državi Ilinois, Davidu Vilisu, problem je u tome sto firme raènovodstva zapošljavaju iste kompanije ,koje bi one trebalo da nadziru.
“ Firme raèunovodstva su u delikatnoj poziciji da istovremeno budu èvrst policajac i da budu policajac sa kojim æe menadzment biti zadovoljan. Sektor raèunovodstva ne može da si dozvoli da otudji menadzment pošto ih on plaæa ove godine i donosi odluku da ih zaposli iduæe.”
Neki su predložili da se uvede obavezna rotacija finansijskih revizora, tako da ista firma ne vrši finansijski obrèun iz godine u godinu. Profesor ekonomije na koledzu Stephens, Christoper Prestigiacomo, izjavio je bi naèin da se obezbedi da su finansijski obraèuni taèni da kompanije osiguraju svoje finansijske izveštaje.
“ Ukoliko se uspostavi da da su finasijski obraèuni netacni, osiguravajuca firma bi bila odgovorna. Osiguravajuæa kompanija bi imala podsticaj da ima vrlo dobre i pouzdane finansijske revizore koji bi proveravali da su dokumenti kompanije taèni.”
Druge sugestije imaju za cilj da se prekine tendencija finansijskih kompenzacija direktorima putem akcija. Praksa kompenzacija direktorima putem akcija zasnivala se na tezi da bi vlasništvo kompanijskih akcija pojaèalo želju direktora da firma funkcioniše što uspešnije. Umesto toga, rekao je Prestigiacomo, mnogi vlasnici akcija su podsticali menadzere da se anagažuju na kratkoroènom poveæanju cena akcija, umsesto na dugoroènoj rentabilnosti kompanije.
“ Cene akcija odražavaju kurs akcija predstojeæeg kvartala, umesto da budu indikatori pravca finansijkog kretanja kompanije narednih pet do deset godina. Takva situacija snažno je motivisla menadzere da prikažu kratkoroèan finansijski uspeh svojih kompanija.”
Svi žele ostrije kazne i ostrije mere primene propisa. Medjutim, finansijske malverzacije su složene i moglo bi biti teško da se ustanovi krivica i osude poèinitelji.
“ Skoro da je èoveku potrebna diploma magistra ekonomije da bi mogao da prati kolmplikovane detalja ekonomskih transakcija. Bice veoma teško tako nesto objasniti sudskoj poroti, tako da èlanovi porote razumeju šta se dogodilo, a zatim da se usnovi ko je uèinio nešto sto nije trebalo da uradi. ”
Medjtuim to neæe spreèiti zakonodavce da istraju u sovjim nastojanjima. Povodom sadašnje situacije, jedan senator se požalio, dok je podnosio novi zakonski predlog, “Ako ukradete televizor u vednosti od 500 dolara, biæete osudjeni na zatvorsku kaznu. Ako ukradete 500 miliona dolara iz kase vaše korporacije, ništa se neæe dogoditi”.