Degolisti su pet godina kontrolisali predsedništvo, a socijalisti parlament. Ovakav zajednièki život, kao što je poznato, doprineo je politièkom zastoju koji je doveo do iznenaðujuæeg uspeha kandidata krajnje desnice, Žan-Marija Le Pena. Sada je Širak, osvojivši više od èetiri od svakih pet glasova u odluèujuæem odmeravanju sa Le Penom, sam izabrao premijera koji æe obavljati dužnost barem do parlamentarnih izbora za pet nedelja.
Širak se odluèio za Žan-Pjera Rafarina, potpredsednika tržišno orijentisane Liberalne demokratske partije i bivšeg ministra u poslednjoj dosadašnjoj degolistièkoj vladi, 1997. Rafarin je možda otelotvorenje nekih promena za koje se zalaže biraèko telo u francuskom sistemu. Relativno je mlad - ima 53 godine - iz unutrašnjosti je i liènost je koja se ne povezuje direktno sa zagriženom desnicom, zbog èega je možda prihvatljiviji za levièare koji su glasali za Širaka samo da bi Le Pen bio poražen. Širak je obeæao da æe njegova nova vlada odgovoriti na biraèke strepnje i rešiti dugo zapostavljane probleme.
Ukoliko biraèi budu smatrali da je Rafarin odgovarajuæa liènost za taj posao, to bi moglo da pomogne desnici da ponovo uspostavi kontrolu nad parlamentom. Oèekuje se da æe socijalisti i Le Penov ekstremno desni Nacionalni front, žestoko da se bore za mesta u parlamentu, gajeæi nadu da æe se Rafarin kratko zadržati na položaju premijera.