Linkovi

Evropa prešla na novu monetu - 2002-01-02


Od Portugalije od Finske i od Irske do Grèke, Evropljani su se odrekli svojih nacionalnih valuta i usvojili evro. Lideri Evropske unije se nadaju da æe ukidanje troškova za razmenu valuta dati snažan podsticaj ekonomiji i uèiniti da poslovanje unutar Unije postane jednostavnije i jeftinije. Takodje se oèekuje da æe nova valuta podstaæi konkurentnost i zauzdati inflaciju jer æe kupci širom kontinenta lakše uporedjivati cene. Ali, u pozadini toga stoji i jedan ambiciozni politièki cilj. Džerom Šeridan, direktor briselskog centra Amerièkog univerziteta, kaže da je politièki cilj uvodjenja evra stvaranje istinskog panevropskog identiteta:

”Evro je istinski, opipljiv simbol Evropske unije koji æe ljudi svakodnevno nositi po džepovima. To æe imati dubok psihološki odraz na gradjane Evrope i poèeti da stvara evropski identitet.“

Izgradnja puta ka danu-E zapoèet je sporazumom u Mastrihtu 1992., kada su, osim uvodjenja zajednièke valute, dogovorene granice do kojih zemlje Evropske unije mogu da se zadužuju, koliki deficit mogu da imaju i dokle mogu da idu sa inflacijom. Tehnièki, evro postoji veæ tri godine. Velike kompanije i banke su ga koristile u knjigovodstvu, a trgovci isticali cene preraèunate u novoj moneti. Ali manje i srednje firme su nailazile na probleme. Lajonel Barber, urednik evropskog izdanja fajnenšel tajmsa, kaže da spremnost na evro varira širom Evrope:

”Treba se setiti da je evro bio prividna moneta. Na finansijskim tržištima i po velikim bankama postojao je samo na papiru. Ali što se tièe neke prodavnice u Bolonji, ili u Atini, ili u nekom zabaèenom kraju Finske, ti ljudi nisu imali nikakav kontakt sa evrom, niti su ikada videli njegove kovane apoene.“

Nenaviknutost na evro æe verovatno, uprkos masovnoj propagandi, znaèiti da æe se neke transakcije obavljati sporije, naroèito u Italiji, Španiji, Portugaliji i Grèkoj, gde 90 odsto potrošaèa plaæa u kešu. Štamparije i kovnice novca širom Evrope pripremile su 50 milijardi komada kovanog novca i oko 14 milijardi novèanica. Tokom decembra Evropljani su mogli da nabave prve uzorke novèanica koji su prodavani u takozvanim ”kompletima za upoznavanje.“ jedna strana kovanog novca je ista u svih 12 zemalja, dok je druga rezervisana za svaku od zemalja. Ali, kako primeæuje urednik evropskog izdanja Fajnenšel tajmsa, Lajonel Barber, stare novèanice æe u veæini sluèajeva moæi da se koriste do 28. februara:

”To je bilo neophodno veæ zbog samog obima kovanih i papirnih novèanica koje je odjednom trebalo staviti u cirkulaciju. Istovremeno, treba povuæi stare novèanice, za šta æe takodje biti potrebno vreme. Zato æemo imati prelazni period od dva-tri meseca, u kome æe biti dosta pritiska.“

Mnogi potrošaèi su se plašili da æe trgovci iskoristiti prelaz na evro da poveæau cene. Organizacije za zaštitu potrošaèa kažu da pažljivo prate moguænost takve pojave. Inaèe, prema anketama svega oko 50 odsto Evropljana je raširenih ruku doèekalo novu monetu. Posebno su Nemci oklevali da se odreknu svoje voljene marke, koa je uvek bila simbol ekonomske stabilnosti. Ali, kako kaže urednik Fajnenšel tajmsa Lajonel Barber, sada nema vraæanja na staro:

”Svi su se spremali za ovo. Pripreme su trajale tri godine, a sam evro je planiran pre 40 godina. Medjusobni kursevi su zacementirani 1. januara 1999. Mislim da i tehnièki i politièki to predstavlja veliki uspeh za Evropu.“

Skeptici uzvraæaju da evro nije uspeo da ispuni neke od krupnijih ambicija koje su predvidjali evropski lideri. Na primer, nije potkopao globalnu dominaciju amerièkog dolara, èak je od 1999. izgubio oko petine vrednosti prema dolaru. Skeptici takodje kažu da evro nije uspeo da izoluje Evropu od spoljnih udara, kao što je recesija u Sjedinjenim Državama. Niko ne oèekuje da æe uvodjenje evra u upotrebu poboljšati njegov kurs, ali mnogi veruju da æe ipak, vremenom, njegove praktiène prednosti preobraziti Evropu.

XS
SM
MD
LG