Linkovi

Retrospektiva radova Vilijema Eglstona u galeriji Korkoran


Vašingtonska galerija Korkoran je, kako kaže njen direktor, Pol Grinou, duboko posvećena ne samo izlaganju već i podučavanju i razjašnjavanju brojnih aspekata umetničkog medija fotografije. Ovoga puta u fokusu pažnje ove ugledne institucije je retrospektiva elitnog američkog fotografa Vilijama Eglstona, svojevremeno pionira ere fotografije u boji.

Ako bismo hteli da u jednoj rečenici sumiramo ideju i misiju ovog umetnika mogli bismo reći: nastojao je da pokaže da naizgled uobičajeni prizori i predmeti mogu biti uzdignuti do nivoa suptilne umetnosti. U organizaciji njujorškog Vitni muzeja postavka pod imenom „Vilijam Eglston: Demokratska kamera“ je najsveobuhvatnija izložba radova ovog američkog umetnika - inače vrlo poznatog i često izlaganog u Engleskoj i Nemačkoj - u Sjedinjenim Državama. Ponudjenih gotovo 150 radova nastali su tokom pedesetogodišnjeg opusa ovog neumornog stvaraoca. Tu su, pre svega, njegovi manje poznati crno-beli radovi, retko vidjeni video snimci (neka vrsta vizuelnog dnevnika), kao i fotografije u boji svojevremeno izložene u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku (MOMA). Razumljivo je da su, kao nova ideja u mediju, kojem su dugi niz godina dominirali crno-beli imidži, ovi radovi izazvali žučnu debatu. Pitali smo kokustosa Amandu Medoks, da nam kaže nešto više o utiscima koje je na javnost i kritiku ostavila ova postavka te davne 1976. u MOMI:

Egleston je 1967., nakon par godina rada na fotografiji u boji, poželeo da ih prikaže široj publici. On se te godine u Njujorku sastao sa Džonom Sarkovskim kustosom Muzeja moderne umetnosti, koji je umetniku pružio veliki podstrek u radu na kolor fotografiji. Po povratku u Memfis, prepun energije i elana, Eglston je stvorio dela premijerno prikazana na izložbi 1976. Na otvaranju postavke kritičari zbilja nisu na pravi način reagovali na ovaj novi medij, jer ga nisu u potpunosti razumeli. Okarakterisali su Eglstonova dela kao dosadna i banalna. Glavni razlog je to što se do tada u muzejima nije pojavila fotografija u boji. Eglstonov opus je zbilja u to vreme legitimizovao taj novi fotografski pravac i započeo novu eru fotografije u boji“, kaže Medoks.

Umetnik je, uz sasvim otvoreni pristup, konzistentno fotografisao svakodnevni život kao da skuplja fragmente svojih iskustava. Inspirisane jednostavnošću snimaka i kompleksnošću boja u svakodnevnom okruženju, Eglstonove smirene fotografije imale su dalekosežni uticaj na potonje generacije fotografa, filmskih radnika i predavača u školama fotografije. Kustos, Amanda Medoks, objašnjava šta je najkarakterističnije za Eglstonov osećaj za boju i kompoziciju:

„On je bio jako zainteresovan za preciznost boje. Počeo je da koristi sasvim specifičan postupak za razvijanje fotografije poznat kao 'dye transfer' – ili transfer boje, koji omogućava veoma bogate, duboke i živopisne nijanse. Drugi fotografi 1970-tih nisu eksperimentisali mnogo tom komplikovanom tehnikom uglavnom rezervisanom za reklame, jer omogućava izuzetno egzaktne boje, što je ekvivalent rada slikara sa paletom sa ciljem da se postigne upravo ona boja koju su videli pred sobom. Bio je to i Eglstonov cilj“.

A što se kompozicije tiče, priča Amanda Medoks, Eglston je u svojoj ranoj fazi bio pod velikim uticajem Kartije Bresona, umetnika zainteresovanog za fotografisanje iz neobičnih uglova i iz drugačije perspektive. Bresonova ideja je bila da umetnički proizvod treba da bude rezultat (kako ga je zvao) odlučujućeg trenutka. Eglston je bio impresioniran tom idejom i mnoge od svojih modela fotografisao je je samo jednom i to uvek iz neobičnog ugla. Bile su to dakle, kaže Alison, jednostruke ekspozicije. Mogli bismo reći da je on video svaku fotografiju kao jedan trenutak, jedan dogadjaj.

Umetnikov hladan ležeran i nekomplikovan pogled na svet i život, primetno je došao do izražaja na fotografijama iz njegovog rodnog Memfisa, kao i iz Elvisovog Grejslenda, gde je Eglston snimao, dok je kralj roka još uvek bio živ. Kustos Amanda Medoks priča:

Jedan od Eglstonovih prijatelja mu je rekao da bi trebalo da slika sve oko sebe. Umetnik je to smatrao savršenom idejom i počeo da razmišlja o svakodnevnim dogadjajima u Memfisu, ljudima koje je znao i onima koje je sretao na ulici. Sve ono što je bilo u njegovom vidokrugu i okruženju, postajalo je vredno pažnje umetnikove kamere“.

Vrlo upečatljiva je i grupa radova nastala u mestu Plains u Dzordžiji. Pitali smo gospođu Medoks da nam objasni šta je bila tamošnja umetnikova misija:

1976. časopis 'Roling stoun' je angažovao Eglstona da snimi niz fotografija u rodnom mestu Džimija Kartera, koji je u to vreme vodio predsedničku kampanju. Ideja je bila da se prikaže važnost tog mesta tokom izborne godine. Medjutim, na čudjenje svih, a najviše ljudi iz „Roling stona“, Eglston nije to zabeležio, jer je dugo putovao po jugu Amerike i, fotografišući usput scene iz svakodnevnog života, zakasnio i stigao u Pleins kad je Karter već otputovao. Eglston je daleko više bio zainteresovan za Pleins kao za tipičan južnjački grad i to je ono što zapravo vidite na ovim radovima“.

„Roling stoun“ je, dodaje Amanda Medoks, nezadovoljan rezultatom, odbio da objavi Eglstonove fotografije, da bi ih sam umetnik potom objavio u portfoliju pod nazivom „Veče uoči izbora“.

XS
SM
MD
LG