Linkovi

Budućnost vodoničnih ćelija još je pod znakom pitanja


Pre šest godina, bivši američki predsednik Džordž Buš predložio je da se Amerika oslobodi zavisnosti od uvozne nafte oslanjanjem privrede na korišćenje vodonika. U to vreme, razvoj vozila sa pogonom na vodonik nije izgledao dalek. Međutim, masovna proizvodnja takvih automobila naišla je na neke prepreke.

Reč je zapravo o takozvanim vodoničnim ćelijama - specijalnim konvertorima u kojima se sjedinjavaju vodonik iz rezervoara i kiseonik iz vazduha, stvarajući električnu energiju koja pokreće elektromotor. Jedini uzgredni proizvod te reakcije je - čista voda. U delu južne Kalifornije takva vozila već su u upotrebi, pa se na lokalnim televizijskim kanalima mogu videti i reklame za njih.

Ali, vozila na vodonik mogu da se dobiju samo na lizing i nije preporučljivo polaziti sa njima na duži put, jer za sada postoje samo dve pumpe na kojima rezervoar može da se napuni vodonikom. To je istovremeno jedna od najvećih prepreka širem korišćenju vozila na vodonik. Mreža pumpi za to gorivo jednostavno ne postoji. Stiven Ču je direktor američkog Sekretarijata za energiju.

"Takva infrastruktura trebalo bi da bude razgranata kao infrastruktura za benzin i dizel. A to ne može da se dogodi preko noći," kaže Stiven Ču.

Ču bi želeo da ukine sve državne fondove za istraživanje pogona na vodonik jer, kako kaže, u toj oblasti ima previše krupnih problema. Pored nedostatka infrastrukture, vodonične ćelije su skupe. Za sada, najjeftiniji metod za proizvodnju vodonika oslobađa velike količine štetnih gasova. Još jedan problem predstavlja skladištenje vodonika, koji je veoma zapaljiv.

U intervjuu za časopis Masačusetskog instituta za tehnologiju, Tehnološka revija, sekretar Ču je te probleme nazvao četiri čuda. To se nije dopalo nekima, kao što je Livi Tompson, direktor Tehnološke laboratorije za energiju vodonika, na Univerzitetu države Mičigen. On kaže da nazivati te probleme čudima šalje pogrešnu poruku. Tompson priznaje da tek treba rešiti neke krupne probleme, ali je uveren da naučnici to mogu da učine.

"Ako verujete da u ovome leži spas, da će to da promeni način života, onda mislim da imate odgovornost da ulažete, čak ako znate da je rešenje još daleko," kaže Tompson.

Tompson dodaje da je krajnji cilj da se vodonik dobija iz vode korišćenjem obnovljivih izvora struje, kao što su vetar, sunce i hidroelektrane.

To je moguće, ali je skupo. Međutim, Tompson tvrdi da će postati jeftinije kako se budu širili alternativni izvori struje.

Sekretarijat za energiju se nije sasvim odrekao istraživanja sa vodoničnim ćelijama. Sekretar Ču kaže da bi takve ćelije mogle da se koriste u manje rasprostranjenim vozilima, kao što su viljuškari u skladištima.

U skladištu kompanije Sisko, u Gren rapidsu, u Mičigenu, u toku je manji eksperiment sa vodonikom. 17 viljuškara u tom skladištu pokreću vodonične ćelije koje proizvodi kompanija Plag pauer.

Stručnjak kompanije Sisko, Darin VanDin, kaže da su iskustva uglavnom pozitivna.

"Imali smo oko 80 izgubljenih sati zbog manjih kvarova, ali ništa krupnije nije poremetilo njihov rad," kaže Vn Din.

Međutim, VanDin kaže da kompanija još nije odlučila da li da proširi primenu vodoničnih ćelija. Kreatori politike pak smatraju da nas ovakvi eksperimenti u eksploataciji približavaju masovnoj proizvodnji vozila na vodonik.

Iako Obamina administracija želi da smanji sredstva za istraživanje i razvoj tih ćelija, poslednji reč ima Kongres, koji, za sada, izgleda želi da se istraživanja nastave.

Sa svoje strane, proizvođači automobila kažu da neodlučnost federalnih ustanova ne remeti njihove planove. Nekoliko kompanija kaže da će kroz 6 do 8 godina početi da prodaju automobile sa pogonom na vodonik, a da će zatim prepustiti tržištu da odluči sudbinu te vrste pogona.

XS
SM
MD
LG