Dimitri Medvedev položio je zakletvu na predsednički položaj 7. maja,
2008. Njemu je predata akten tašna sa šiframa ruskih nuklearnih snaga,
posle čega je izneo prvo od mnogih svojih obećanja: da će razvijati
ekonomska i građanska prava u zemlji. U roku od dva sata, Medvedev je
imenovao svog prethodnika, Vladimira Putina, na položaj premijera.
Godinu
dana kasnije, zakonodavni rezultati Medvedeva nisu baš obimni.
Najvažniji među njima je amandman kojim se produžuje predsednički
mandat – za koji neki kažu da će pomoći Putinu da se vrati na taj
položaj.
Kritičari, kao što je šef Komunističke partije Genadij Zjuganov, sa podozrenjem gledaju na Medvedeva.
Zjuganov
kaže da je Medvedev davao mnoga obećanja, od suzbijanja korupcije do
neophodnosti dijaloga, pa je čak podneo nacrt zakona o garantovanom
pristupu opozicionih stranaka televiziji. Ali Zjuganov kaže da njihova
primena u stvarnosti, od strane vlade, ministara, guvernera i
regionalnih vlasti, pokazuje suprotno.
Medvedev je hvaljen kada
je govorio o demokratskim reformama i sastancima sa aktivistima za
ljudska prava, ali ti aktivisti kažu da policija ne prestaje da ih
uznemirava.
U |
„Manje više, poruka je: ako imate kritičke ideje dođite i iznesite ih meni. Ne uznemiravajte javnost, ne pokušavajte da podstičete nepoželjna raspoloženja,“ kaže Lipmanova.
Tokom prošlogodišnje predizborne kampanje, Vladimir Putin je rekao da će Dimitri Medvedev nastaviti sa uspešnom ekonomskom politikom njegove administracije. Ruska berza je reagovala na ustoličenje Medvedeva skokom vrednosti deonica. Ali od tada, ekonomija je doživela sunovrat. Iako je priznao da u Rusiji postoji loša ekonomska razuđenost i da je finansijski sistem neadekvatan, Putin kaže da su za to odgovorne strane zemlje, a ne ruski lideri.
Putin kaže da su jeftin novac i nevolje američkog kreditnog sistema izazvali lančanu reakciju, paralizovali svetski monetarni sistem i stvorili opšte nepoverenje prema tržištu, što je, naravno, uticalo na razne sektore privrede.
Ali ostaje pitanje, ko je za kormilom u Rusiji? Medvedev je upitan o tome na konferenciji za novinare, dan posle njegovog izbora, 1. marta 2008.
Njegov odgovor je bio da, prema Ustavu Ruske federacije, predsednik vodi spoljnu politiku. Ali tokom krize sa Gruzijom, avgusta iste godine, umesto Medvedeva u oblast konflikta odleteo je Putin, da bi podigao moral i izdao naređenja ruskim trupama.
Maša Lipman kaže da se odluke u Rusiji ne donose u državnim institucijama, već u aranžmanima iza zatvorenih vrata.
„Ko je imenovao koga? Ko kome duguje uslugu? Ko je čiji klijent? Kome je narod lojalan?“ pita ona.
Maša
Lipman dodaje da je Vladimir Putin, iako više nije predsednik, uspeo da
zadrži političku vlast jer i dalje ima kontrolu nad najosetljivijim
delovima aparata, kao što su oružane snage i državna bezbednost.
Prema
anketi koju je kanadska agencija Gloub Sken nedavno sprovela za račun
Ruske sekcije britanskog Bi-bi-sija, samo 15 odsto ruskih građana
veruje da Medvedev ima istinsku moć. Ovaj rezultat je za tri procenta
viši od rezultata ankete koju je u februaru sproveo moskovski centar
Levada. Obe ankete pokazale su da približno 50 odsto Rusa veruje da su
predsednik i premijer podjednako podelili moć.