Severnoatlanski savez, osnovan nakon Drugog svetskog rata i na početku Hladnog rata, povezao je zapadnoevropske zemlje, Kanadu i Sjedinjene Države, da bi ih čuvao od sve opasnijeg Sovjetskog Saveza. Mnogo toga se proteklih godina promenilo - Sovjetski Savez više ne postoji, NATO se širi ka istoku i suočen je sa novim izazovima, od kojih su najveći rat u Avganistanu i prilagođavanje njegove misije potrebama 21. veka. To su pitanja koja se nalaze pred liderima NATO-a koji se sastaju da bi obeležili 60. godišnjicu alijanse.
Borba s pobunjenicima u planinama Avganistana nije ono što su osnivači
NATO-a imali na umu. Ali savez se sa tim danas suočava. NATO ima oko 60 hiljada vojnika pod svojom komandom u Avganistanu. Na putu su i dodatne trupe. Portparol NATO-a Džejms Apaturaj kaže da je Avganistan na vrhu dnevnog reda predstojećeg samita.
„Ključni
element je Avganistan. Američki predsednik će, siguran sam, hteti da
razgovara sa svojim saveznicima o prilagođavanju strategije u
Avganistanu, gde da uložimo sredstva, šta treba da radimo bolje i
drugačije da bismo povećali već postignuti uspeh“.
Lideri NATO-a
kažu da se u Avganistanu postiže uspeh, ali priznaju da još mnogo mora
da se uradi. Na Rogu Afrike, u blizini Somalije, NATO održava manju
flotu koja je zadužena za sprečavanje piratskih napada. NATO je takodje
prebacio avionima mirovne trupe Afričke unije u Somaliju.
„Sastavni
deo razvoja organizacije jeste da se nosi sa bezbednosnim opasnostima
koje nismo mogli ni da zamislimo pre dvadesetak godina“.
NATO je osnovan aprila 1949 – sa desetak članica. Povezao je zemlje Zapadne Evrope, Sjedinjene Države i Kanadu. Zadatak mu je bio da ih štiti od napada iz Moskve ili njenih saveznica iz Varšavskog pakta. Dejna
Ejlin, vojni analitičar iz londonskog Medjunarodnog instituta za
strateške studije, kaže da je NATO to obavljao veoma dobro.
„Najveći
uspeh NATO-a je očigledno to što se održao i očuvao uverljiv odbrambeni
stav i jedinstven Zapad bez ulaska u rat, što je ogroman uspeh“.
Nakon pada Sovjetskog Saveza, javilo se pitanje nove svrhe NATO-a. Početak
1990-tih označio je izazov za tradicionalnu odbrambenu ulogu NATO-a.
Jugoslavija je počela da se raspada i tone u gradjanski rat, etničko
čišćenje i genocid. Potom se dogodilo Kosovo.
„NATO je reagovao sporo - Zapad je generalno bio spor - ali kada je reagovao, učinio je to veoma efikasno“.
Posle
raspada Sovjetskog Saveza, nove operacije i nove mogućnosti. NATO se
proširio ka Istoku, primajući nove članice, od Poljske do baltičkih
republika i Balkana, približavajući se samoj granici sa Rusijom. Nove
zemlje čekaju na prijem. Rusija se usprotivila planovima Sjedinjenih Država da postave raketni odbrambeni štit u Češku i Poljsku. Takođe, Moskva se energično protivi daljem širenju NATO-a – sada posebno na Ukrajinu i Gruziju.
Uprkos tim nerešenim pitanjima, NATO svejedno gleda u budućnost.
„Šta
treba da radimo, da li više da se okrenemo borbi protiv napada preko
interneta, energetskoj bezbednosti, koliki bi trebalo da bude delokrug
NATO-a, ko bi trebalo da nam budu partneri i kako ih angažovati“.
Vojni analitičar Dejna Ejlin opominje.
„To je organizacija koja okuplja veliki broj zemalja. Već je i to mnogo. Ali je to ne čini prikladnom za svaku krizu“.
Ukratko rečeno, ovaj 60 godina stari savez mora da utvrdi pravac kretanja da bi zadržao svoju važnost i u 21. stoleću.