“SAD bi želele da Evropska unija, Rusija i druge uticajnije zemlje u
regionu, budu intenzivnije angažovane u bliskoistočnom mirovnom
procesu”, kaže za Glas Amerike direktor Studija za spoljnu politiku u
institutu KEJTO, Kristofer Prebl. On se najpre osvrnuo na inicijative
Obamine administracije u južnoj Aziji.
Prebl: “Mislim da će
Barak Obama nastaviti politiku predsednika Buša u Avganistanu i
Pakistanu, a indikacija za to je da sekretar za odbranu Robert Gejts
ostaje na tom položaju. To uključuje i planove o povećanju američkog
vojnog prisustva u Avganistanu, a istovremeno i gonjenje terorista na
teritoriji Pakistana u saradnji sa tamošnjim vlastima, što bi moglo da
postane problematično. Međutim, u odnosu na Iran i Irak doći će do
promene politike, a rani signali su predsednikovi nagoveštaji – ponuda
razgovora Iranu, kao i imenovanje iskusnog diplomate Kristofera Hila za
ambasadora u Iraku, što sve govori da Obamina administracija u pogledu
tih zemalja stavlja naglasak na diplomatiju. U svakom slučaju, ne
očekujem neke važnije poteze administracije pre predsedničkih izbora u
Iranu u junu”.
Glas Amerike: Kakve diplomatske inicijative očekujete od novog izaslanika za Bliski istok, Džordža Mičela?
Prebl: "Džordž Mičel će pre svega saslušati sve strane i njihove argumente.
Kao što znate, predsednik Obama je među prvima pozvao lidera
Palestinske uprave, Mahmuda Abasa, i sa njim razgovarao telefonom, što
je - koliko simobličan - toliko i pragmatičan potez. Izazov za
predsednika Obamu, kao što je bio i za Buša, jeste činjenica da Hamas
ima kontrolu nad Gazom, a sa tom organizacijom ni SAD ni EU ne
održavaju odnose. Mičel je imao veliki uspeh u obezbeđivanju
potpisivanja sporazuma u Severnoj Irskoj, i uvođenju Irske
republikanske armije (IRA) u politički proces. Mičel sigurno razmatra
takav model i za Palestinsku upravu i Hamas, kao i uključenje Hamasa u
politički proces, mada za sada još nema interesovanja za taj pristup.
Takođe postoji rasprostranjena ali i - generalno govoreći - tačna
percepcija da su SAD naklonjenije Izraelu nego arapskim partnerima,
uprkos dugogodišnjim dobrim odnosima sa Saudijskom Arabijom, Jordanom,
Egiptom, i drugim zemljama. Mislim da će biti važno za Obaminu
administraciju da državna sekretarka Klinton, specijalni izaslanik
Mičel i drugi, zacrtaju objektivniji pristup, a ako se to ne dogodi
biće veoma teško da SAD imaju konstruktivnu ulogu".
Glas
Amerike: Da li Vašington ima novi plan za odnose sa Evropskom Unijom i
Rusijom da bi dobio podršku u razrešenju bliskoistočnog i drugih
pitanja?
Prebl: "U pogledu Bliskog istoka, SAD bi želele da
Evropska unija, Rusija, pa i druge uticajnije zemlje u regionu, budu
intenzivnije angažovane u mirovnom procesu i taj trend će se nastaviti.
Što se tiče širih bezbednosnih pitanja, postoje sporna i važna pitanja
izmedju EU, Rusije i SAD, posebno u pogledu širenja NATO-a,
stacioniranja američkog antiraketnog sistema u Poljskoj i Češkoj
Republici, i samog stava, recimo, Francuske, uticajne članice EU, koja
smatra da Rusija ne predstavlja pretnju Evropskoj uniji ili NATO-u.
Mislim da će predstojeće diplomatske aktivnosti između Vašingtona,
Brisela i Moskve pokazati da li smo na putu iznalaženja prihvatljive
solucije da bi se ostvarila saradnja Rusije, pa i EU, sa SAD, u
pogledu, recimo, Avganistana, ili smo na putu konfrontacije, što u
smislu globalne bezbednosti, kao jednog od prioritetnih pitanja, ne bi
bilo u ni u čijem interesu".