Linkovi

Šest decenija od usvajanja Deklaracije o ljudskim pravima


Ujedinjene nacije danas obeležavaju 60. godišnjicu usvajanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Deklaracija, čiju je izradu inicirala bivša prva dama Sjedinjenih Država i tadašnji delegat u Ujedinjenim nacijama, Elenor Ruzvelt, garantuje politička i civilna prava svih građana sveta, uključujući zaštitu od torture, ropstva, siromaštva i drugih oblika represije. Sledi osvrt na uticaj te deklaracije u svetu, u poslednjih šest decenija, i na teškoće sa kojima se danas suočavaju borci za ljudska prava.

Većina ljudi danas smatra da garantovana ljudska prava predstavljaju temelj civilizovane zajednice. Leri Koks, direktor američkog ogranka organizacije Amnesti internešnal, podseća da je Deklaracija o ljudskim pravima usvojena u jedinstvenom istorijskom trenutku.

"Deklaracija je proizašla iz užasa Drugog svetskog rata, Velike depresije i neopisivih strahota Holokausta, koji su naterali svet da shvati da nešto mora da se učini u vezi sa osnovnim ljudskim pravima. Drugim rečima, više nije mogla da opstane ideja da države mogu da čine sa svojim stanovništvom šta god žele, jer to, kako neka vlada tretira svoje građane, ima posledice po čitav svet, posebno po međunarodni mir i bezbednost".

Koks dodaje da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija izglasala Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima jednoglasno - sa 48 glasova za i bez ijednog protiv, ali da je bilo potrebno uložiti ogroman diplomatski napor da bi se postigla saglasnost o tome šta su tačno ljudska prava. Komunističke zemlje su nudile svoj pogled, sasvim različit od viđenja kapitalističkih i islamskih zemalja.

"One su u suštini pokušale da odgovore na pitanje: 'šta je to što svakoj osobi omogućava da živi normalan život?' Pored građanskih i političkih prava to obuhvata i ekonomska i socijalna prava, kao i još nekoliko osnovnih potreba bez kojih nije moguć slobodan i dostojanstven život, kao pravo na adekvatne prihode, koji podrazumevaju krov nad glavom. Sva su ta prava međusobno povezana".

Prema rečima Lerija Koksa, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima stekla je snagu međunarodnog prava i bila podsticajna za pokrete za zaštitu ljudskih prava širom sveta.

"Videli smo obaranje diktatura u Latinskoj Americi, kraj Sovjetskog Saveza i drugih diktatura, videli smo i kraj aparthejda. Pogledajte zemlje kao što su Čile i Argentina, gde su na protestima majke nestalih citirale odredbe Univerzalne deklaracije i uspešno mobilisale svet da izvrši pritisak na te vlade. Na kraju, i te diktature su pale. Narod na Filipinima takođe se pozivao na Univerzalnu deklaraciju u borbi protiv diktature Ferdinanda Markosa. Imamo i primer Poljske, gde su pripadnici radničkih sindikata izašli na ulice da bi se borili protiv diktature. Sve je to baština obećanja na koje su se države obavezale 1948. godine".

Međutim, ta obećanja nisu uvek ispunjavana. Pegi Hiks, jedna od direktorki organizacije Hjuman rajts voč, ističe da se i razvijene i zemlje u razvoju povremeno nalaze pod udarom kritike zbog kršenja odredbi Univerzalne deklaracije, naročito tačke pet, koja zabranjuje torturu.

"U današnje vreme ima i onih koji tvrde da postoje okolnosti u kojima je kršenje te zabrane manja šteta od moguće koristi. Međutim, suštinsko značenje Univerzalne deklaracije kosi se sa takvom argumentacijom. Vlade koje su potpisnice deklaracije i drugih sličnih sporazuma, imaju obavezu da, bez obzira na argumente nacionalne bezbednosti, ne dozvole takva kršenja, jer je opšte poznato da šteta koja nastaje dozvoljavanjem toruture prevazilazi bilo kakvu prednost koja bi se mogla steći".

Član 25 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima navodi da "svako ima pravo na životni standard koji obezbeđuje adekvatnu zaštitu zdravlja i dobrobit za pojedinca i porodicu, uključujući hranu". Zbog toga se sprečavnje distribucije humanitarne pomoći ili ekonomska diskriminacija smatraju kršenjem ljudskih prava. Pegi Hiks kaže:

"Očigledan primer toga je Zimbabve, gde je humanitarna kriza nerazdvojno povezana sa ljudskim pravima".

Lari Koks, funkcioner Amnesti internešnala, priznaje da je i dalje dug put do univerzalnog poštovanja ljudskih prava. Međutim, on je uveren da je usvajanje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima predstavljalo više od apstraktnog pojma tog ideala.

"Videli smo tokom decenija da to što je Martin Luter King nazivao 'revolucijom ljudskih prava', odnosno akcije ljudi koji su činili sve što je potrebno – od pisanja pisama i peticija do demonstracija – u kojima pozivaju svoje vlade da ispoštuju obećanje da će poštovati ljudska prava. Mi insistiramo da se ta prava poštuju i ispunjavaju".


Koks ističe da upravo takve aktivnosti čine da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima opstaje kao dokument, koji ne treba pominjati samo u svečanim prilikama, već koji predstavlja cilj za koji se ljudi svakog dana bore i koji neprestano veličaju.

XS
SM
MD
LG