Pred kraj perioda koji se u američkoj istoriji naziva Indijanskim
ratovima, jedan fotograf počeo je da dokumentuje nestajuću kulturu
američkih indijanaca. Slike i zvučni snimci Edvarda Kertisa () smatraju se najsveobuhvatnijom kolekcijom te vrste. Pisac Alan
Šus (Alan Cheuse) proveo je 10 godina pretvarajući život Edvarda
Kertisa u moćan istorijski roman. Šus je nedavno – u Nacionalnom muzeju američkih indijanaca - govorio za Glas Amerike o svojoj novoj knjizi - "To Catch the Lightning".
Do 1890-ih Edvard Kertis je već bio jedan od najčuvenijih fotografa portretista u Americi. Ono
po čemu je Kertis na kraju postao poznat jeste njegova odiseja u oblast nazvanu Američka granica, i njegove izuzetne fotografije američkih
indijanaca.
"Pokušavao je da zabeleži duh tog vremena pre nego što je izbledelo".
Pisac Alen Šus proveo je 10 godina pretvarajući život Edvarda Kertisa u roman.
"Moja
opsesija Kertisom počela je kad sam imao 18 godina. Tokom posete jednom
prijatelju, na Harvardu, ušao sam u foaje Bretlstrit pozorišta, u
Kejmbridžu, u Masačusetsu, i video izložbu njegovih fotografija. To mi
se urezalo u sećanje i pamtim ga sve ove godine".
Šus kaže da su
fotografije Edvarda Kertisa istorijski važne, jer su dokumentovale
vredan deo američke kulture pre nego što je nestao. Njegov
cilj bio je da ponovo uhvati to nerazjašnjeno doba istorije,
upoređujući Kertisovo putešestvije sa nemogućim zadatkom, kakav je
hvatanje munje. U vreme kad je Kertis radio na terenu, sukob između
evropskih doseljenika i indijanskih plemena, koji je trajao skoro dva
veka, privodio se kraju.
"Ostavio nam je snimke koje ćemo pamtiti, o tim danima pred osvajanje, odnosno pred kraj ratova sa Indijancima".
Šus
kaže da je jedan od najupečatljivijih snimaka portret poglavice
Džozefa, velikog lidera plemena Nez Pers. Poglavica Džozef i njegovo
pleme hrabro su se borili protiv američke vojske, ali su se na kraju
predali kako bi spasli živote svojih žena i dece.
"Oni su mi, mi smo oni. Oni su zemlja, mi smo zemlja. Svi smo tu zajedno. To je deo naše velike prošlosti. Moramo to da znamo. Mislim da je važno da znamo svoju istoriju, jer je to jedni način da krenemo u budućnost i da naš život dobije neki smisao".
Alen Šus veruje da priča o Kertisu, baš kao i njegove fotografije, mogu
da pomognu Amerikancima da priznaju neke velike nepravde počinjene
tokom sudara dve kulture, i nauče kako da spreče moguće buduće
sukobe.