U kojoj se meri ostvaruju najave novoizabranog predsednika Baraka Obame
u pogledu promena sastava administracije i inostrane politike? Za "Glas Amerike" o tome govri naučni saradnik "Centra
Vudro Vilson", Džon Sitilidis.
Sitilidis: "Moto novoizabranog predsednika Baraka Obame o 'promenama', potpunije će se
ispoljiti posle njegove inauguracije. Sada smo u periodu tranzicije i
novoizabrani predsednik se potpuno opravdano prvo usredsredio na izbor
šefa osoblja Bele kuće, Rama Emanuela, što je bio briljantan potez.
Emanuel bi trebalo da zaštititi predsednika od ekstremnih stavova i
uticaja i istovremeno pomogne u radu na ujedinjenju zemlje i političara
sa umerenijim centrističkim programom, što predstavlja promenu
demokratske političke filozofije radi uspešnijeg političkog delovanja.
Što se tiče novih članova administrcije, ukoliko Hilari Klinton
prihvati položaj državnog sekretara, to će za nju značiti gubitak
nezavisnosti i mogućnosti da postane lider većine u Senatu, ali će
istovremeno to biti prilika da postane uticajni arhitekta globalne
politike na funkciji državnog sekretara. Sve ovo ukazuje da će Obama
regrutovati izvestan broj članova administracije iz Klintonovog
perioda, pošto su to ljudi koji imaju političko i diplomatsko ikustvo,
ali i određene poglede".
Glas Amerike: Šta bi mogli da budu incijalni spoljnopolitički potezi Baraka Obame?
Sitilidis: "Obama ima izvanrednu mogućnost da pruzi ruku prijateljstva Rusiji,
koja je jedna od vodećih svetskih sila i sve važniji akter na svetskoj
političkoj sceni, posebno na Bliskom istoku. Saradnja Rusije će biti
važna u pogledu američkih strateških pitanja, Evrope, energije, odnosa
Sjedinjenih Država i Kine, radikalnog islama, Balkana, itd, što znači
da će brojna i važna pitanja zavisiti od zdravih odnosa Moskve i
Vašingtona. Uprkos nekim spornim pitanjima, možda bi Obama na počektu
mandata trebalo da se sastane sa ruskim predsednikom i počne dijalog
koji bi označio početak rešavanja nekih spornih pitanja sa Rusijom,
posebno u pogledu evropske i globalne stabilnosti. Drugo, Obama će
nastojati da što pre povuče sve američke snage iz Iraka, na osovnu
sporazuma američke i iračke vlade sa nadom da će do 2012. Irak imati
stabilnu, ustavnu i demokratsku vlast. Treće pitanje od velike važnosti
odnosi se na rešavanje globalne ekonomske krize i međunarodnog
finansijskog sistema, pošto bi to moglo da ima potencijalno velike
političke posledice - nerede, pa i konflikte - kao posledicu svetske
ekonomske nestabilnosti, kako u razvijenim i stabilnim zemljama, tako i
u zemljama u razvoju".
Glas Amerike: Kakva je vaša procena budućih odnosa Sjedinjenih Država i Evrope, uključujući Srbiju?
Sitilidis: "Mislim da će budući odnosi Brisela i Vašingtona biti odnosi
kontinuteta, pošto nema značajnijih razlika u gledištima novog i starog
kontinenta. Uz savete budućeg potpredsednika Džozefa Bajdena, pa
mogućeg državnog sekretara Hilari Klinton i drugih vodećih demokratskih
zvaničnika, Obamina administracija će dati prioritet otvorenoj
perspektivi odnosa sa NATO-om, ekonomskim vezama dva kontinenta,
zajedničkim interesima u pogledu globalne stabilnosti. Naravno, i
mogućoj novoj svetskoj finansijskoj strukturi u svetlu najnovijih
izjava francuskog predsednika Nikolasa Sarkozija, zatim odnosima sa Bliskim
istokom i naravno, Rusijom. Obamina administracija će nastojati da
pomogne u razrešavanju postojećih spornih pitanja u samoj Evropi, kao
što su Kosovo, ulazak balkanskih zemalja u Evropsku uniju i druga. U
međuvremenu, Priština će nastaviti da radi na širenju priznavanja svoje
nezavisnosti. Nadam se da će Srbija uspeti da saradnjom sa Hagom i kroz
kanale Evropske unije, omogući svoj dalji razvoj i harmoniju sa svojim
susedima u okvirima Unije i NATO-a".