Linkovi

Ključ za američke predsedničke izbore leži u neopredeljenim državama


U finišu kampanje za američke predsedničke izbore kandidati Barak Obama i Džon Mekejn usredsređuju se na nekoliko država u kojima ankete pokazuju da su izjednačeni po popularnosti, što znači da bi na dan izbora mogle da prevagnu na jednu ili na drugu stranu. Te države nose dovoljan broj elektorskih glasova da bi to moglo da odluči ishod izbora.

Na izborima 2000. godine, demokrata Al Gor dobio je više glasova običnih glasača nego njegov republikanski rival, tada guverner Teksasa, Džordž Buš. Međutim, Buš je ipak pobedio jer je dobio veći broj elektorskih glasova. Svaka od 50 američkih država nosi onoliko elektorskih glasova koliko ta država ima predstavnika u oba doma Kongresa - Senatu i Predstavničkom domu. Sve američke države imaju po dva predstavnika u Senatu, dok broj predstavnika u Predstavničkom domu zavisi od ukupnog broja stanovnika u toj državi. Najnaseljenija država, Kalifornija, ima 53 kongresmena u Predstavničkom domu i dva senatora, što znači da daje 55 elektorskih glasova. Jedna od najslabije naseljenih država, Vajoming, daje samo tri glasa jer, kao i ostale države, ima dva senatora, ali samo jednog predstavnika u Predstavničkom domu.

Tokom poslednjih dana kampanje, Barak Obama i Džon Mekejn nastoje da osiguraju sebi što veći broj elektorskih glasova kako bi ispunili minimum od 270 glasa i tako osvojili predsednički položaj. Ekspert sa Američkog univerziteta, ovde u Vašingtonu, Kertis Gans, kaže da svaki kandidat drugačije tumači elektorsku mapu SAD.

"Svaki kandidat u ovoj, trenutno vrlo polarizovanoj zemlji, analizira koliko je država u kojima će najverovatnije pobediti, a koliko onih u kojima će verovatno izgubiti", kaže Gans.

Jasno je da kandidati zbog toga usredsređuju svoju kampanju na mali broj država u kojima je trka tesna, a čiji broj elektorskih glasova bi mogao da prevagne na jednu ili na drugu stranu. Leri Sabato je direktor centra za politiku, na Univerzitetu države Virdžinija.

"Za oko 40 od ukupno 50 država zna se gotovo sigurno ko će u njima pobediti. Dakle fokus je na 10 relativno neizvesnih država. Neke od njih su totalno neizvesne – kao što su Ohajo i Virdžinija – dok druge blago naginju na jednu ili na drugu stranu. Zato postoji tendencija da se usredsređujemo na njih, jer će na kraju te države biti one koje će odrediti budućeg predsednika", kaže Sabato.

Republikanski predsednički kandidati najčešće dobro prolaze na jugu i u ravnicama srednjeg zapada, dok demokrate dobro prolaze na severoistoku, duž pacifičke obale i u gornjem srednjem zapadu. Denis Džonson, politikolog sa Univerziteta Džordž Vašington kaže:

"Kada razmišljate o izbornoj strategiji, najvažniji je broj 270. To je broj glasova elektora neophodan za pobedu. Bilo koja kombinacija država koja nosi 270 glasova je dobitna kombinacija".

Najnovije ankete pokazuju da Barak Obama ima prednost u nekim od većih neopredeljenih država, kao što su Pensilvanija, Ohajo, Mičigen i Indijana. On vodi čak i u Floridi, državi koja je 2000. godine osigurala tesnu pobedu Džordža Buša nad Alom Gorom. Obama takođe dobro stoji u Nevadi, Koloradu, pa čak i Severnoj Karolini – državama koje su poslednjih godina najčešće glasale za republikance. Tom Defrenk je šef vašingtonskog dopisništva lista "Njujork dejli njuz" i dugogodišnji posmatrač američke političke scene.

"Te države su uglavnom republikanske i Mekejn bi morao da pobedi u njima. Kako stvari stoje, Obami je lakše. Raspored na izbornoj mapi ide mu na ruku pa bi morao da se dogodi niz neočekivanih događaja da bi taj trend promenio smer. To može da se desi, ali u ovom trenutku nije verovatno", kaže Defrenk.

Ankete koje se sprovode na nivou čitave zemlje posebno su važne u završnim danima kampanje. Ali politički posmatrači i dalje će pažljivo pratiti trku u nekoliko ključnih pojedinačnih država, utrkujući se u predviđanjima koji će kandidat osvojiti magični broj od 270 elektorskih glasova.

XS
SM
MD
LG